Na tužnom događaju u loži na maksimirskom stadionu bili su članovi Pokrivačeve obitelji te brojni prijatelji, bivši suigrači i dužnosnici klubova u kojima je igrao.

'U ime Dinama, htio bih s vama podijeliti par rečenica. Odajemo počast jednom od nas. Teško je pronaći riječi koje opisuju prazninu koja je ostavila ova tragična vijest. Bio je dio jedne posebne generacije Dinama, koji je nosio njegov dres s ponosom. Znao je u svaku svlačionicu unijeti mir, šalu, a često i riječ podrške.

Izvan terena je pobijedio bolest, koja mu je stala na put i tako pokazao svoj karakter. Znao je savjetovati, znao je slušati kad je bilo teško. Nikola je volio Dinamo i Dinamo je volio njega. Ostavio je trag ne samo u utakmicama i pobjedama nego u srcima ljudi koji su ga poznavali. U Dinamovo i svoje ime izražavam sućut obitelji', rekao je Ivan Kelava u ime Dinama.

'Opraštamo se od jednog članova naše velike obitelji i u ime Hrvatskog nogometnog saveza izražavam najdublju sućut obitelji i svima ostalima, koji su imali zadovoljstvo u svojim redovima imati osobu kao što je bio naš dragi Nikola. Nikad nećemo zaboraviti vrijeme provedeno s njim. Igrao je u velikim klubovima, a na kraju karijere igrao je amaterski nogomet i tako je pokazao koliko je privržen nogometu. Bio je tipičan primjer altruista, čovjeka koji se lako prilagođavao i hvala obitelji što su ga tako dobro usmjerili. Nikola će ostati u našim srcima i našim mislim kao jedna trajna vrijednost. Počivao u miru', rekao je ispred HNS-a Zorislav Srebrić.

'Nikakav govor nisam pripremio jer se na ovakve stvari ne možeš ni pripremiti. Što smo sve prošli zajedno... Upoznao sam ga u Monacu i odmah sam vidio kakva je osoba. Zajedno smo igrali godinu i pol dana, teško je bilo doći u inozemstvu i želio sam mu biti podrška. Tu smo se povezali i to je ovako iznenada prekinuto ovim tragičnim događajem.

Ono što me tješi, sedam dana i 12 godina otkad nema i Ivana Turine, bit će sa mnom uvijek tu kao što je i on. Zato mi ovi trenuci padaju malo lakše. Imali smo puno zajedničkih tema, puno smo se družili i naše kumstvo se ne može nikad raskinuti. Pričali smo u Monacu da nam je želja da zajedno igramo u Dinamu, to se i dogodilo 2011. i na to sam ponosan. Prošli smo puno toga, smijeha, prevrtio sam puno slika ovih dana...

Na svakoj je vedra i vesela osoba, kakav je i bio, takvog ćemo ga i pamtiti. Govorio sam mu da ne mora više igrati taj amaterski nogomet, da se družimo, ali on je htio i upoznao je puno dobrih ljudi na tom putu. Time je i pokazao kakva je veličina, radio je s djecom i znam koliko je njima značio. Mi kroz ovo sve moramo čuvati njegovu kćerkicu Niku, koja je otišla kod tate u stan hraniti ribice...Tako je možda najbolje', rekao je na rubu suza Jerko Leko, Nikolin veliki prijatelj.