Iako mnogi uz nogometaše i trenere vežu novac, slavu i ugodan život, u HNL-u to baš i nije tako. U zemlji koja ima nekoliko milijuna izbornika tanka je nit između navijačke ljubavi i mržnje.

Osjetio je to prije nekoliko dana i Nenad Gračan, kojem su nepoznati počinitelji razbili skupocjeni automobil. Što je najžalosnije, sada već bivši trener Rijeke nije prva žrtva ljudi koji sebe nazivaju navijačima. Prošlost HNL-a prepuna je primjera u kojima su treneri ili nogometaši osjetili fizičko ili verbalno nasilje. Naravno, gotovo u svim slučajevima počinitelji su ostali neotkriveni, a samim time nekažnjeni.

Dovoljno se sjetiti Marka Viduke, napadača Canjugine Croatije, koji je zbog promašenih zicera dospio na metu navijača. S dvojicom se i dohvatio ispred stadiona nakon njihovih uvreda, a snažni golgeter nije izvukao deblji kraj. No u većini slučajeva nogometaši su loše prolazili.

Tako je Jasmin Agić završio sa slomljenim nosom nakon utakmice Rijeke i Slaven Belupa (svibanj 2000). Udario ga je glavom bivši predsjednik riječkih navijača Miletić jer mu tadašnji veznjak s Kantride nije htio dati dres nakon pobjede - obećao ga je nekom drugom.

Jedan od onih koji nije bio ljubimac Dinamove 'vojske' je Darijo Zahora. Njega su huligani imali na piku i dva puta ga pretukli. Jednom ispred stana, a drugi put u automobilu dok je čekao na semaforu. Otvorili su vrata i izudarali ga (studeni 2004). Šaku u lice dobio je i Ahmad Sharbini (kolovoz 2009), no ne zbog loše igre, kao u Zahorinom slučaju, nego jer je dres Rijeke zamijenio Hajdukovim.

Igrač Slaven Belupa Nicolas Nynkeu dobio je letvom po glavi, i to sleđa, samo zato što je tamnoput (siječanj 2010), dok su vratara Dinama Filipa Lončarića ganjali po Vodicama (srpanj 2009) te je na kraju nastradao njegov automobil.

Sačekuša za nogometaše na križanjima bilo je još, a navodno su jednom i navijači Kohorte tražili po gradu osječke nogometaše u noćnom izlasku da bi im 'objasnili' da moraju igrati bolje. Srećom, nisu nikoga uhvatili.

Ni treneri nisu bolje prolazili. Tako je Luka Bonačić brutalno pretučen bejzbolskom palicom (ožujak 2006) ispred stana u Splitu dok je bio na kormilu Hajduka. Ni dan danas se ne zna tko je pokušao teško ozlijediti ili ubiti hrvatskog stratega. U Hajduku su posebno nabrijani na trenere - jedan je menadžer fizički napao Gorana Vučevića (svibanj 2010) jer je odstranio iz momčadi njegovog kadeta. Da huliganima nije stalo ni do djece, dovoljno govori napad na trenera Dinamovog pomlatka Ivana Senzena koji je vodio djecu na turnir u Stobreču, a imao je na sebi klupska obilježja. Josipu Kužeu je u srpnju 2005. zapaljen automobil, ali taj događaj nije imao veze s nogometom, nego njegovim dugovima.

To je samo mali niz 'nezgoda' koje su zadesile hrvatske nogometaše i trenere, a koje nisu ostale skrivene od javnosti. Nogomet je u Hrvatskoj odavno postao područje u kojem ljudi liječe svoje frustracije ili traže ispunjenje svojih interesa (menadžeri, lokalni moćnici), a ceh u pravilu plaćaju treneri i igrači.