Bio je to vrlo uljudan i korektan, čak i pretjerano emotivan čovjek. Josip Grbić rođen je u Splitu 15. veljače 1966. godine. Po struci je bio diplomirani pravnik. Od svoje devetnaeste godine bio je privatni poduzetnik.

Kao dijete igrao je u mlađim uzrastima Hajduka, sve do prometne nezgode koja ga je odvojila od aktivnog nogometa, kada se Grbić prebacuje na vodene sportove. Tako da se jedno vrijeme aktivno bavio vaterpolom i ronjenjem.

Iako daleko od aktivnog igranja nogometa, Josip Grbić, prema vlastitom priznanju, od samog djetinjstva doslovce je bio Hajdukov fanatik. Kada bi sa Jokom kako su ga zvali prijatelji, ušlo u razgovor o Hajduku, na njemu bi se vidjelo, da zasija od sreće. Rado je isticao djetinjstvo i prve utakmice koje je gledao sa pokojnim ocem na Starom placu. Nije ga bilo stid priznati da je kao dijete od sedam godina plakao kada zbog razbijene noge nije mogao gledati polufinale Kupa kupova protiv Leeds Uniteda u Splitu, u travnju 1973. godine

Mnoga gostovanja s Hajdukom volio je prepričati i sve ono što ga je kao navijača pratilo na tim putovanjima. Volio je Grbić istaći Ligu prvaka i četvrtfinale 1995. godine.

I potom u kolovozu 2009. godine Grbić je postao je direktor Hajduka. Ostvario je san o kojemu je mnogi navijači, kao što je i on sanjaju.

S Grbićem na direktorskoj funkciji, Hajduk je osvojio Hrvatski nogometni kup u sezoni 2009./10., a igrao je i u Europskoj ligi. Govorio je Joke tko je mogao i sanjati da će Hajduk, jednog dana kada ja budem direktor kluba igrati u Europskoj ligi. Ali, u životu poglavito nogometu, nikad ne reci nikad.

U prosincu 2010. godine nakon što se s funkcije predsjednika Uprave kluba povukao predsjednik Joško Svaguša, Nadzorni odbor Hajduka je na tu časnu dužnost imenovao upravo Grbića, piše za hajduk.hr Jurica Gizdić.

Dolaskom na čelo Hajduka, nastavio je put koji je započeo dok je bio direktor kluba. Stabilan i jak Hajduk, sa osloncem na omladinsku školu, Grbićevu su bili Hajdučki postulati. Volio je Joke reći da Hajduk, mora postati tvornica igrača, jer je povijest dokazala da je Hajduk kroz povijest upravo bio najjači, kada su glavninu momčadi sačinjavali igrači iz Omladinskog pogona, uz eventualno koje vrhunsko pojačanje sa strane kao Vukas, Oblak, Mešković, Primorac, Slišković...

Još jedno veliko priznanje doživio je Josip Grbić. Kao što je poznato u veljači 2011. godine, Hajduk je veličanstveno proslavio prvih sto godina svog uspješnog rada i djelovanja. Na svečanoj Akademiji koja je održana u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu, vidno uzbuđen predsjednik Hajduka Josip Grbić je rekao:

'Hajdukovih sto godina nije puko obilježavanje jubileja, nego mnogo više od toga. Hajduk je nešto posebno. Izdržao je tri rata, prošao četiri režima, i uvijek ostao samo Hajduk. Nikada nije pristao na promjenu imena, i uvijek je bio vezan uz Svetog Duju i svoj Split, a posebno uz svoje vjerne navijače. Koristim prigodu da se zahvalim tzv. malim ljudima koji su dali veliki obol klubu u prvoj stogodišnjici djelovanja. Bez njih nikada Hajduk ne bi bio ono što jest.'

Grbić, čovjek iz Hajdukova puka, iz naroda, veliki emotivac, u Hajduku je na mjestu predsjednika ušao u povijest. Prvi čovjek kluba bio je u danima ponosa i slave kada smo obilježavali stoti rođendan Hajduka u veljači 2011. godine. A veće počasti za svakog hajdukovca, kao što je i Grbić, nema. Volio je iskreno priznati Joke, da je i san previše je.

Na mjestu predsjednika Hajduka odradio je časno i pošteno svoj mandat, koji mu je povjerio većinski vlasnik Grad Split.

Na dužnosti predsjednika Hajduka ostao je 26. travnja 2011. godine.

Onaj tko Joku dobro pozna, zna da je to tako, jer to je upravo Josip Grbić, hajdukovac od glave do pete.

Njegov sin Ivo danas je vratar prve Hajdukove momčadi.

O mjestu i datum sahrane Joke Grbića javnost će biti pravoremeno izvješćena, piše na službenoj web stranici splitskog kluba.