Langenus je dobio anglikansko kršćansko ime jer ga roditelji nisu htjeli zvati Jean. Na Olimpijskim igrama 1928. Belgijanac je sudio reprezentaciji Urugvaja koja je svladala Nizozemsku i tako osigurala četvrtfinale, a potom je dijelio pravdu u dvoboju za brončanu medalju gdje je Italija s visokih 11:3 pobijedila Egipat.

Među odabranim sucima koji su sudjelovali na prvom svjetskom prvenstvu našao se 1930. godine. U Urugvaju je na teren istrčao četiri puta u ulozi glavnog suca i u dva navrata kao linijski pomoćni sudac. Sudio je dvije utakmice u prvoj fazi natjecanja po grupama, polufinale između Argentine i SAD-a te veliko finale. U spomenutom polufinalu Langenus je uzrokovao incident kad je nakon jednog nedosuđenog prekršaja i ljutitog utrčavanja medicinskog osoblja, koje je htjelo pomoći jednom igraču SAD-a, razbio bočicu punu kloroforma koji je uspavao ozlijeđenog igrača.

Nekoliko dana poslije Belgijanac je dobio čast dijeliti pravdu u najvažnijem dvoboju, u susretu koji je iznjedrio momčad koja se može pohvaliti titulom prvog svjetskog prvaka u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Iz sigurnosnih razloga imenovan je za suca samo nekoliko sati prije početka utakmice. Dvoboju između Urugvaja i Argentine prethodila je smrtna prijetnja jednom argentinskom igraču te Langenusov zahtjev da mu se u luci u Montevideu osigura brodić kako bi, ako bi okolnosti to zahtijevale, mogao brzo pobjeći iz grada. Prije početnog udarca smirio je strasti s obje strane odlukom da se jedno poluvrijeme igra loptom domaćina, a drugo argentinskom loptom. Unatoč velikom pritisku brojne publike, zadatak je odradio vrlo vješto.

Četiri godine poslije, u Italiji, Belgijanac je dijelio pravdu samo na jednoj utakmici. Na svom posljednjem svjetskom prvenstvu Langenus je dobio još jedno priznanje kada je 1938. sudio Brazilu i Švedskoj u susretu za treće mjesto. Nakon završetka sudačke karijere i vješanja zviždaljke o klin, napisao je tri knjige usko vezane uz najpopularniji sport današnjice.