Danas se Hrvatska i glavni grad Zagreb opraštaju od Miroslava Ćire Blaževića, 'trenera svih trenera'. Na komemoraciju u KD Vatroslav Lisinski došli su mnogi poznati iz svijeta sporta na čelu s hrvatskim izbornikom Zlatkom Dalićem, ali i cijeli državni vrh
Nakon što je 8. veljače u 88. godini života preminuo legendarni trener Miroslav Ćiro Blažević – koji se dugo borio s teškom bolesti – tjedan dana kasnije opraštamo se od 'trenera svih trenera'.
Komemoracija je započela u 10 sati u KD-u Vatroslav Lisinski. Kao što je najavljeno, stigao je velik broj poznatih osoba, među kojima su Blaževićevi učenici Zlatko Dalić i Branko Ivanković, zatim legendarni igrači Nikola Jurčević, Niko Kovač, Aljoša Asanović, Zvonimir Boban, Robert Jarni, Igor Štimac, Joško Jeličić, Niko Kranjčar, Stipe Pletikosa, Ivica Olić, Mario Stanić, Stjepan Tomas, Ardian Kozniku i mnogi drugi.
>> U našoj FOTOGALERIJI pogledajte tko je sve došao na komemoraciju
U ime Hrvatskog nogometnog saveza, na čelu s predsjednikom Marijanom Kustićem, zahvalio je svim uzvanicima na dolasku uvodnim govorom glasnogovornik Tomislav Pacak. Među uzvanicima su predsjednik države Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jandroković i mnogi drugi.
Također je pušten prigodni film o karijeri Ćire Blaževića autora Ivana Blažička.
'Ćiro je u svom odlasku napravio ono što je radio cijeli život, a to je da je ujedinio cijelu Hrvatsku. Povod zbog kojeg smo ovdje je tužan, ali Ćiro je sigurno 'od gore' ponosan vidjeti nas na jednom mjestu. Hvala svima što ste dolaskom potvrdili da je Ćiro značajna ličnost ne samo za hrvatski nogomet, nego i za cijelu hrvatsku državu. Postavljao je temelje nevjerojatnog zajedništva koje je i dandanas temelj hrvatskog nogometa', kazao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
'Ćiro nije izgubio bitku s bolešću, bio je šarmantan, britak, onakav kakvog smo ga voljeli bez obzira na bolest. Da nije imao tu radost življenja, ne bi doživio posljednjih 20 godina, kad su mu prvi put dijagnosticirali bolest. Imenovali smo ga počasnim izbornikom i dali mu srebro iz Rusije, a uvijek ću cijeniti njegovu podršku. Od njega svatko od nas može puno naučiti, ali nemojmo se zavaravati, ne možemo ga kopirati, bar ne uspješno. Samo vas on može poslati u onu stvar, a da vam kasnije bude još simpatičniji', dodao je Kustić i svojim emotivnim govorom dirnuo sve prisutne.
'Do zadnjeg trenutka svi smo tražili iskru nade u njegovom smiješku koji ga nije napuštao, a s velikom tugom primili smo vijest da nas je maestro napustio. S plavim i vatrenim orkestrom skladao je nezaboravne simfonije, osvojio naslov prvaka s Dinamom 1982. i broncu 1998. godine. Graditelj je temelja na koje su se naslonili kasniji veliki rezultati hrvatskog nogometa', izjavio je predsjednik Dinama Mirko Barišić i dodao da su on i Zorislav Srebrić vratili Ćiru u Maksimir 1982. godine.
S nekoliko riječi obratio se i legendarni Zorislav Srebrić, direktor svih reprezentacija HNS-a.
'Kao što znamo, obitelj je temelj društva. U sportu to posebno dolazi do izražaja. Rijetko tko je u sportu uspio, a da nije imao jaku podršku svoje obitelji. Ovoj obitelji, dragim članovima obitelji Blažević, dugujemo dodatnu zahvalnost što su sve vrijeme, od njegovog početka, njihovih zajedničkih postanaka do zadnjih sati, bili njegovo uporište koje je omogućilo da postane istinski i pravi nogometni erudit, da dođe do statusa trenera svih trenera. Zato u ime svih nas koji smo s njim bili bliži ili indirektni suradnici, još jednom hvala obitelji koja je utkana kroz svog eminentnog predstavnika u sva događanja u hrvatskom nogometu', kazao je između ostalog Srebrić, dugogodišnji glavni tajnik HNS-a.
Nakon uvodnih govora na pozornicu u Lisinskom izašao je Boris Novković te je otpjevao pjesmu 'U dobru i zlu'.
Okupljenima se uz anegdotu s početka svoje novinarske karijere i susreta s Ćirom obratio i Drago Ćosić.
Govorio je i legendarni golman Dinama Marijan Vlak, jedna od najvažnijih karika iz zlatne generacije 1982. godine:
'Njegov dolazak u Dinamo u prosincu 1980. bio je prekretnica za sve nas, kompletnu momčad, klub i samoga šefa. Zajedno smo rasli, stasali i formirali se u cjelinu koja je svoj vrhunac dosegnula tog nezaboravnog proljeća 1982. godine. Na tome smo svi kasnije gradili sportski put, a ponosan sam što se mogu obratiti u ime njegovih 'nogometnih sinova', ali u nama su tuga i nevjerica jer moramo nastaviti bez njega. Pamtimo ga kao sjajnog govornika koji je znao prenijeti zahtjeve i emocije. Duhovitost i šarm bili su mu posebni, ali prije svega bio je veliki autoritet i inzistirao je na redu i disciplini. Kod nas je postojao određeni strah i respekt prema šefu, u startu je nametnuo zahtjeve i kriterije, pokazao iznimnu ozbiljnost. U cijelu našu momčad unio je posebnu energiju, podignuo nam samopouzdanje do neslućenih visina, kako na terenu, tako je i među navijačima kreirao novu priču', kazao je između ostalog Vlak.
Legendarni član Vatrenih Igor Štimac izašao je pozornicu i održao emotivan govor:
'Obratit ću vam se umjesto našeg kapetana Zvonimira. Sve je već rečeno, naš prvi susret počet ću time. Španjolska '94., kraj ožujka, Ćiro je imenovan za izbornika, a mene prati neko iščekivanje kakav će biti taj susret. Dolazim u hotel u Valenciji i nalijećem ravno na njega. A on s toplim osmijehom veli: 'Dobrodošao, sine.' Rukujemo se, onda mu se izraz lica promijeni, unosi mi se u lice i kaže: 'Kažu mi da si zajebat tip, da te se pripazim.' Tražio sam odgovor, ali nije mi dao vremena da odgovorim pa je nastavio gotovo tepajući: 'Bit ćeš ti onaj moj pozitivni lider na terenu kakvog ja trebam ili te neće biti!' Trebalo mi je 10 sekundi da me osvoji. Mislim da je Slaven Bilić najbolje opisao odnos između Vatrenih i šefa kad je rekao: 'Vjerovali smo mu toliko i kad smo znali da laže.' Ona topla bosanska duša, šarm, švicarska preciznost i gospoština, maniri - sve je to krasilo našeg šefa, nitko mu nije mogao odoljeti. Imao sam sreću da sam mu 2005. mogao ostvariti jednu od želja - da ga dovedem u Hajduk, a svi su se pitali kako će to izgledati. Nismo se pitali zašto nismo imali akcija od početka priprema, njemu je svaki dan bila akcija. Skepticima je to bila prilika da se razmašu, a on bi svako jutro obukao najbolji sako koji je imao i naredio mi: 'Idemo među raju, sine.' Nikad se nije umorio rukovati, razmijeniti prigodne riječi, fotografirati se sa svima koji bi strpljivo čekali. Topla riječ za svakoga, osmijeh za svakoga, otopio bi tu nelagodu i bilo koju santu leda u tom trenutku tim šarmom i toplinom. Najmanje bi želio da tugujemo, a u ime svih njegovih sinova oprostit ću se. Nedavno sam čuo njegove stihove koje je posvetio majci Kati. 'Ne znam da l' si daleko ili blizu, ali ja idem na počinak s tobom i s tobom se budim. Ti si uvijek u srcu mom, a onda kad nostalgija u grč stavi tijelo, znam, ti si se pomakao u srcu mom.' Nek' ti je laka hrvatska zemlja, šefe, počivao u miru Božjem', kazao je Štimac. Mnogi nakon njegovog govora nisu mogli zadržati suze.
Na kraju je nekoliko riječi kazao i Ćirin sin, Miroslav Blažević junior, nakon čega se dvoranom prolomio aplauz.
Posljednji ispraćaj započet će na Mirogoju u 12 sati, kad će biti izložen lijes. Pogreb će početi u 14 sati te će Ćiro Blažević biti sahranjen u Aleji velikana, vječnom počivalištu velikana kao što su legendarni košarkaš Dražen Petrović, zatim glazbenici Aki Rahimovski i Rajko Dujmić, Krunoslav Kićo Slabinac i mnogi drugi.
Dodajmo da je zbog velikog broja upita dolazak na komemoraciju bio omogućen samo osobama s pozivnicama.
Vlada RH je na telefonskoj sjednici dan prije posljednjeg ispraćaja donijela Odluku o proglašenju 15. veljače 2023. Danom nacionalne sućuti povodom smrti Miroslava Ćire Blaževića. Dan nacionalne sućuti obilježit će se isticanjem zastave Republike Hrvatske na pola koplja, priopćeno je iz Vlade.