U Salt Lake Cityju prije osam godina Janica Kostelić donijela je Hrvatskoj prvo zimsko olimpijsko zlato, a četiri godine kasnije, opet na današnji dan, Ivica je svoju zemlju upisao i na popis osvajača muških medalja sa ZOI-ja
Janica je dva mjeseca nakon dvadesetog rođendana doputovala u SAD sa željom da uzme barem jednu olimpijsku medalju. Kostelićima su olimpijske igre uvijek bile na vrhu liste prioriteta, a u Naganu je mala Janica još bila suviše zelena za berbu.
I onda je krenulo. U samo dva nastupa postala je najuspješnija skijašica u povijesti, a i put od tisuću milja počinje prvim korakom. Na Valentinovo 2002. imala je startni broj jedan, a na noktima joj je bilo ispisano 'Ivica'. Nakon prvog slaloma ostvarila je pola sekunde prednosti pred konkurencijom. Tada još nismo znali da može biti u vrhu i u spustu, očekivalo se da prednost prije spustaškog izdanja mora još narasti.
Janica je u drugu vožnju slaloma ušla posljednja i još jednom konkurenciju ostavila bez daha. Sada je prednost pred Martinom Ertl iznosila 1.10 sekundi, a četvrti je bio tadašnji spustaški autoritet Renate Götschl.
Ipak, Janica je tog dana bila nepobjediva. Sjurila se spustaškom stazom kao iz praćke ispaljena i na cilj došla s prednošću od 1.49 sekundi. Treće vrijeme spusta, jedine discipline koju na tim igrama nije vozila! Dominacija je počela, Janica je idućih dana uzela još dva zlata i jedno srebro i upisala se u povijest.
Četiri godine kasnije Janica je uzela još po jedno zlato i srebro, ali Valentinovo je provela kao gledatelj. Kao najžešći navijač brata koji je tražio svoj put prema slavi. Ponovno se vozila kombinacija.
Ivica je hrabrom vožnjom spusta osigurao sedmo mjesto prije svoga slaloma i već je tada zamirišala medalja. Činilo se da ni zlato nije daleko. Već u prvoj vožnji slaloma stvari su sjele na svoje mjesto i ispred Ivice je ostao samo Benjamin Raich, dok je treći bio Ted Ligety. Miller je ispao, a iz pozadine je ozbiljno prijetio još samo Rainer Schönfelder.
Kad se Ivica pripremao za start posljednje, treće vožnje dana, Janica i Ante su svaki na svom kraju gledališta zadržavali dah. Znali su da već minutu kasnije Ivica s leđa može skinuti najveći teret i tri godine nakon što je postao svjetskim slalomskim prvakom zaokružiti veliku sportsku priču.
Ligety je odvezao fenomenalno, a Ivici je ostalo 46 stotinki prednosti prije završnog obračuna. Kako je cilj bivao bliži, prednost pred toga dana nenadmašnim Amerikancem se topila i Ivica je na cilj stigao kao drugi. Počelo je slavlje, Ivica ima medalju! Raich nije izdržao pritisak i pao je pred kraj svog nastupa, te je tako Ivici ostalo srebro.
Trojica slavljenika su si čestitala kada je u ciljnu arenu utrčala Janica. U punom trklu je zagrlila svoga brata i njih su dvoje tako ostali čitavu minutu. Nešto su si govorili, a uskoro je kamera otkrila rijeku suza radosnica. Bio je to najdirljiviji trenutak natjecanja. Sestra je najbolje znala što su sve morali proći da bi dosegnuli vrh sporta kojim se bave.