Zimske olimpijske igre u Vancouveru su iza nas. Nesumnjivo, bile su to dobro organizirane Igre kojih će se mnogi sjećati po (ne)uspjesima svojih sportaša, ali još i više po tragičnoj sudbini Nodara Kumaritašvilija koji je nesrećom na sanjkalištu postao prva žrtva zimskih olimpijada u povijesti.

Hrvatska će Vancouver pamtiti i po dobru. Ivica Kostelić osvojio je dva skijaška srebra, a Jakov Fak se broncom u biatlonu prometnuo u istinskog heroja za čije se nastupe u budućnosti danas bore dvije države - Hrvatska i Slovenija. Skijašice su podbacile u odnosu na najave i vlastita očekivanja, premda 12. slalomsko mjesto Ane Jelušić uopće ne zvuči loše. Nažalost, nijedna od djevojaka nije bila konkurentna čak ni za borbu za postolje, a kamoli za medalju, pa ostaje pitanje jesu li se cure preračunale u najavama ili nešto ne štima u ženskoj reprezentaciji.

Bobisti su posebna priča. Danas im u domovini mnogi spore trošenje prevelikog novca za nešto što nema nikakvu budućnost u Hrvatskoj, a kad se tomu pridoda i nevjerojatno opasna staza u Vancouveru, na kojoj su se i puno veće face od Hrvata okrenule, tad ta priča i dobiva na značaju. S druge strane, nitko ne može reći da mu nije bilo drago gledati kako Ivan Šola i društvo guraju na startu onaj bijeli bob s crvenim kockicama i kako taj isti bob klizi po stazi poput najbolje podmazanog stroja. Na kraju, naš četverosjed je zauzeo 20. mjesto, odvezao sve što se odvesti moglo, a treba li i u budućnosti planirati takve izlete, neka razmišljaju oni koji su i plaćeni za to.

Nažalost, već početak Olimpijade bio je zavijen u crno. Gruzijac Nodar Kumaritašvili poginuo je na jednom zavoju sanjkaške staze i njegova tragedija dobro je uzdrmala sve sudionike Olimpijskih igara, ali i ljude koji su pratili natjecanja iz svojih domova. Čini se da su domaćini u slučaju te nesretne staze puno pretjerali u konstrukciji jer nitko ne može i ne smije pretpostaviti ljudski život bilo kakvom sportskom rezultatu. Kasnija ne baš rijetka prevrtanja na bob stazi, pa i izjave da je važno samo živ stići do cilja, zaista nisu ni u kakvom olimpijskom duhu i to nema nikakve veze sa sportom i sportskim viteštvom.

Jasno, svake olimpijske igre imaju svoje tragičare i heroje. U Vancouveru smo imali dvije heroine, dvije djevojke koje su svojim odricanjima itekako zaslužile taj epitet. Kanađanka Joannie Rochette je samo koji dan prije klizačkog nastupa izgubila majku koja ju je došla bodriti. Unatoč gubitku zbog kojeg bi mnogi napustili natjecanje, mlada Kanađanka u suzama je otklizala svoj dio, a prepuno gledalište plakalo je zajedno s njom. Bilo je to toliko emotivno da je, unatoč izvrsno izvedbi, upitno koliko su i suci bili subjektivni u ocjenjivanju. Joannie je osvojila broncu.

Petra Majdič je priča za film. Da je Amerikanka, nema sumnje da bi je neka zvijezda glumila u holivudskom uprizorenju događaja. Slovenka koja je konkurirala i za zlato u skijaškom trčanju, na zagrijavanju je pala u jednu nezaštićenu rupu i završila s četiri slomljena rebra i pneumotoraksom. Prvi, očito površni liječnički pregled nije davao nikakve naznake teške, pa i po život opasne ozljede, pa je Petra uz nevjerojatne bolove odskijala cijelu stazu i stigla do bronce. Po ulasku u cilj pala je u nesvijest od bolova, a fotke kako je domaći medicinski radnici uz asistiranje slovenskih trenera doslovce odnose u bolnicu svakako su samo potvrda o kako je velikom uspjehu i odricanju Slovenke riječ.

Pitanje osvajača medalja mnogima je najvažnija stvar kad su u pitanju olimpijske igre. Kanađani su ovog puta bili uvjerljivi. Istina, nisu ih osvojili najviše, no po kvaliteti plemenitih kovina bili su superiorni. Čak 14 zlatnih medalja, sedam srebrnih i pet brončanih sasvim je dobar uspjeh, ali i dramatično bolji od recimo Rusa koji su najviše podbacili. Nekadašnja velesila sa Zimskim olimpijskih igara u Moskvu je odnijela tek tri zlata, pet srebra i sedam bronci. U kategoriju tragičara svakako spada i Austrija, ali samo kad su u pitanju muški skijaši. Dečki su unatoč velikim imenima, još većim ulaganjima i skupim pripremama ostali bez ijedne medalje, što je toliko nevjerojatno da u njihovoj skijaškoj reprezentaciji treba očekivati korjenite promjene.

Hrvatska je sa svoje tri medalje završila na 21. mjestu po učinku, baš kao i Slovenija koja kudikamo više ulaže u zimske sportove.

Zastor kanadskih Igara je, dakle, spušten, mjesec vrhunskih sportskih uzbuđenja je iza nas. Na redu je ruski Soči, a pripreme su već počele. Četiri duge godine odricanja i priprema za samo pola minute brzog klizanja ili koji sat hokejaške utakmice na olimpijadi i vrlo neizvjestan konačni učinak, to je ono što čeka najbolje svjetske sportaše. No, ako oni kažu da je to toga vrijedno, onda nama ostalima ne preostaje ništa drugo nego strpljivo čekati i, kad dođe vrijeme, ponovno navijati za svoje favorite. Nadajmo se da ćemo i mi u Rusiji imati favorita, baš kao što je to bilo u Vancouveru.