U svojoj prvoj četvrtini finala ATP turnira u karijeri mladi Veić sučelit će se s vršnjakom Marinom Čilićem, uz prijenos na HTV-u od 17 sati:

'Sretan sam kao malo dijete. Nadam se da će nas gledati puna dvorana, jer ja uvijek zapalim publiku i tako se napunim adrenalinom. Meni je čast igrati protiv Marina. Divim mu se i poštujem ga, ali planiram pružiti žestok otpor i pokušati iznenaditi.'

Publika mu je posebna inspiracija:

'Jednom sam u Italiji igrao protiv Talijana, i sve na tribini sam okrenuo na svoju stranu. Najbolje je bilo lani u Zagrebu na challengeru, sutra će biti još bolje. Jedva čekam.'

Novinari ga opsjedaju, izuzetno je tražen:

'Da, ludnica je. Ne smeta mi to. Svi živi me traže karte, nešto sam nabavio, ali trebat će mi još.'

Reket je prvi put u ruke uzeo sa šest godina:

'Kao i svi, igrao sam nogomet, ali tata se zaposlio u restoranu kraj teniskih terena i tako sam polako nogometnu loptu zamijenio reketom. Srednju školu sam proveo u Splitu, a zadnjih godinu dana živim u Zagrebu.'

Od rujna 2007. pod trenerskim je nadzorom Gorana Prpića. I učenik i učitelj najviše vole igrati na zemljanoj podlozi:

'Ovakve rezultate na betonu nisam očekivao, sad još nestrpljivije čekam zemlju. Mogu trčati od jutra do sutra, fizički odlično stojim. Cilj za ovu godinu bio je ući među 150, ali apetiti sada rastu. Mislim da imam igru za tu razinu, moram jedino popraviti glavu. Prije godinu dana sam bio lud k'o pas, ali sada me Prpa malo umirio.'

Idol?

'Samo Goran Ivanišević. I kao igrač i kao čovjek.'

Trenutno najdraži igrači?

'Nadal i Ferrer. Majstori na zemlji i neumorni trkači.'

Je li i frizura po uzoru na Nadala?

'Nije, nego po uzoru na Samsona. Prije pet godina sam je pustio i zaključio da mi ona daje snagu,' kroz smijeh govori simpatični Veić i prelazi na ozbiljnije teme:

'Kladionica? Ako je igrač pametan, nikada mu ne možeš dokazati da je pustio. Rješenje ne postoji. Čuo sam za takve slučajeve, ali samo iz medija.'

Je li njemu itko ikada prišao?

'Nije, nasreću nisam imao dodirnih točaka s tim stvarima. Ja se ne kladim, ali ako netko na taj način može osigurati egzistenciju – zašto ne? Neka se svatko snalazi za sebe.'

Telefon je stalno zvonio, mladić prolazi kroz najturbulentije dane karijere. Uz manja poboljšanja na igračkoj, i malo veća na psihičkoj razini, moglo bi mu preći u naviku. Vremena ima.