Po mišljenju mnogih, jedan od najkarakternijih i najvećih igrača iz Dinamove povijesti, legendarni Velimir Zajec u knjizi Sanjina Španovića - za koju se možete predbilježiti ispunivši jednostavan formular na stranici www.zajec5.com i koja će od ponedjeljka 21. ožujka biti dostupna čitateljima, ljubiteljima nogometa, posebice Dinama - otkriva mnoge detalje iz svoje bogate karijere, ali i okruženja u kojem je kasnije igrao u Panathinaikosu te djelovao kao jedan od vodećih ljudi maksimirskog kluba.

No nije se Zajeca dalo lako nagovoriti na ovu knjigu, jer iako je bio lider u svlačionici i na terenu, izvan njega je ipak posve drugačiji čovjek. Pomalo povučen, ali otvoren i iskren u svom okruženju.

'Ako pitate Zajeca, on će reći da smo mu knjigu skuhali iza leđa, na prevaru, njegov bliski prijatelj i suradnik Milan Šulentić i ja. I djelomično je u pravu. O njoj je saznao tek nakon kopanja po arhivi, prvih razgovora i slaganja kostura knjige. Na kraju je svaki moj razgovor s njime, od kojih niti jedan nije trajao ispod sat i pol, bio njegov svojevrstan pogled na cijelu karijeru. Vjerujem da je i on uživao u tom povratku u mnoga lijepa, ali i neka manje lijepa vremena. Knjiga o Velimiru Zajecu zapravo je priča o Dinamu', rekao nam je Sanjin Španović, koji ovih dana boravi u Ateni kako bi dogovorio zadnje detalje prije puštanja knjige u prodaju, ali i svečane promocije koja će se održati nakon Uskrsa u Zagrebu.

Inače, knjiga nije ni stigla na police, a već je rezervirana polovina primjeraka iz prve naklade.

Dakle glavni krivac za ovu 480 stranica opsežnu biografiju je i Milan Šulentić.

'Znate, poznam Zeku od te famozne 1982. godine, kada sam spletom okolnosti počeo gotovo svakodnevno boraviti uz tu čuvenu generaciju Dinamovih igrača. Naravno, cijeli taj period ostali smo bliski, pravi prijatelji, i jasno da sam jako dobro upoznao Zeku, kako razmišlja, kako proživljava neke stvari. A i sami smo proživjeli svašta. Naravno, u meni je već neko vrijeme postojala ta misao da je Zajec zaslužio knjigu, ali kroz njega i Dinamo, te sam prezentirao tu ideju poznatom novinaru. A on mi je hladno na to odgovorio da 'nema materijala'. Tada sam shvatio koliko je taj gospodin površan, pa samim time daleko od naziva 'novinar'. Jer ako sada izlazi knjiga na 480 stranica, onda ipak mislim da je bilo materijala', pojasnio je u razgovoru za tportal Šulentić, 68-godišnjak koji se u mladosti bavio košarkom.

'Ha, ha... danas možda i ne izgledam kao košarkaš, ali u to doba bio sam u petorci KK Karlovac koja je 1971. godine bila juniorski prvak Hrvatske. Međutim, iako sam se bavio košarkom, nogomet je bila moja ljubav, posebno Dinamo. I sjećam se dolazaka brojnih Dinamovih momčadi u Karlovac, kada su klubom rukovodili Vid Ročić, Otto Hofmann, Tomislav Mraz. A bila je u klubu i 'šefica', kako su je zvali, Zdenka Vašarević. Ćiro je bio 'šef', a ona 'šefica'. I te 1982. godine, jer sam u to vrijeme bio direktor Generalturistove filijale u Karlovcu, organizirao sam putovanja, što autobusima, što avionima. Naravno, i zbližio se sa svim tim igračima. I ne samo sa Zekom, već i s Mlinkom (op.a., Markom Mlinarićem), Štefom (op.a., Stjepanom Deverićem), Đemom (op.a., Đemalom Mustedanagićem), Cicom Kranjčarom, Petrom Bručićem... Bili su to posebni dani i za klub, ali i mene osobno. Doživjeti tu euforiju, emociju.'

Sigurno postoje neki detalji koji su vam se urezali u sjećanje.

'Naravno, ali bilo ih je jako puno. No sjećam se pobjede nad Željezničarom, kada je Cico zabio za pobjedu. U tom trenutku, iako naslov još nije bio teoretski osvojen, ljudi su pohrlili na travnjak, igrači su stajali kao ukopani, očito svjesni prilike za osvajanje naslova nakon 24 godine. Zbilja nešto neopisivo. Žao mi je samo što današnji najvjerniji navijači nisu imali prilike osjetiti onu radost. A još jedan detalj neću nikada zaboraviti. Kada se Ćiro vratio u Zagreb 1987. godine i kada su mu navijači, pričekavši da izađe iz tunela, bacali cvijeće na putu prema klupi.'

Sa Zajecom ste proživjeli svašta, ali bili ste i njegov bliski suradnik, jer od 1989. godine više niste bili u Generalturistu.

'Surađivao sam sa Zekom kada je došao u klub i 1989., 1990., 1995., i kasnije, 2000-ih. Sjećam se kako je putovao u Švicarsku po novac za dovođenje Davora Šukera, ali i ne samo njega. Bilo je tu još vrhunskih pojačanja, pa evo i Ademija još dandanas u klubu. Zeko je dao svoj blagoslov i za Modrićev dolazak u Dinamo. Ali Zekini potezi nisu bili vidljivi na nogometnom terenu. On je igrama u Panathinaikosu stekao nevjerojatan ugled i u Grčkoj, a što je nabolje oslikalo detalj uoči međunarodnog priznanja Hrvatske, kada je upravo Zajec nazvao predsjednika Zelenih, a ovaj premijera, te je drugog dana Grčka priznala Hrvatsku. Eto, zahvaljujući Zeki imao sam i ja prilike često boraviti u njegovoj drugoj domovini, pa i upoznati Grke kao ljude, koji su temperamentom dosta slični nama. Između ostalih, predsjednika HT-a Kostasa Nebisa, inače navijača Panathinaikosa, potom Sotirisa Yannopoulosa, izvršnog direktora Fortenova grupe. Dakle ima se o Zajecu puno toga pričati, ali ostavit ćemo čitateljima da sami istražuju, u inat novinaru koji je rekao da nema materijala', u šaljivom je tonu zaključio Šulentić.