MNE Veruda je sišla s trona na koji se, po istom scenariju, popeo Domino Maling. Pomogla mu je u tome zacijelo činjenica da su mu kostur ekipe činili bivši Verudeži, poput Manola Bilića, najboljeg igrača Ulice 2019. godine, koji je po okončanju turnira u prolazu samo lakonski slegnuo ramenima uz komentar kako je treći put u nizu otišao da kraja na pulskoj prosinačkoj fešti, javlja Glas Istre.

Nije on bio jedini Malingovac koji je spojio 'triplettu', ali isto je tako bilo i nekih koji su po prvi put na vlastitoj koži iskusili kakav je osjećaj osvojiti Ulicu. U tu grupu spada Dino Crljenica, koji se na kraju prometnuo u najvažniju kariku jer je u raspucavanju obranio sedmerce Bepu Pausu i Belminu Hasanbašiću te tako pogurao Domino do trijumfa, a sebi priskrbio nagradu za najboljeg čuvara mreže na turniru. Da cijela priča bude još bolja, u prvom kolu sjedio je na klupi, a vrata je čuvao Bruno Ćopić, najbolji golman Ulice 2018. godine, koji je također iz Verude prešao u Domino.

'Nakon te utakmice Bruno je otišao za Ameriku, a ja sam preuzeo golmansku ulogu i sudeći po rezultatima, dobro sam odradio posao. Nisam bio s dečkima prijašnjih godina, ovo mi je prvi naslov na Ulici i teško mi je izraziti kakav je to osjećaj. Rekao bih urnebesan, ne znam kako drugačije da ga opišem', rekao je Dino Crljenica, golman Domino Malinga.

Urnebesan je bio i početak finala, s tri pogotka u uvodne četiri minute, a onda su mreže mirovale do sedam sekundi prije kraja.

'Šijanci su krenuli oštro, dok smo mi jako slabo ušli u utakmicu. Uspjeli smo odgovoriti na njihov rani pogodak i odmah poravnati, ali vidjelo se da još nismo pravi i to je potvrdio drugi pogodak kojeg smo primili. Praktički smo tek tada počeli igrati onako kako mi znamo, negdje oko pete minute, a dotad smo glavama bili negdje drugdje umjesto na utakmici. Počeli smo ih pritiskati, ali Lorber je odlično branio i po meni je on zaslužio trofej za najboljeg golmana, kojeg sam na kraju dobio ja. Bit će da je kod onih koji odlučuju presudilo to što sam na kraju obranio dva sedmerca', smatra Crljenica.

'Ponajviše zahvaljujući Lorberu, nikako nismo uspjeli zabiti drugi pogodak, sve dok se sedam sekundi prije kraja nije dogodio taj penal. Iskreno, ne znam da li je bio ili ne, jer nisam vidio s gola tu situaciju pa ne mogu reći ništa. Po reakciji iz gledališta ispada da nije, ali i tako je cijela dvorana bila na njihovoj strani pa je teško po tome suditi.'

Kad je Dean Moravac realizirao kazneni udarac, rijetki su bili oni koji su vjerovali da će Šijanci utakmicu koju su praktički imali dobivenu, uspjeti još jednom dobiti.

'U tom je trenutku prednost sigurno bila na našoj strani, jer ipak smo mi iskusnija ekipa, dok su oni još mladi i imaju dovoljno vremena da odu do kraja. Ne mogu decidirano tvrditi da će to napraviti iduće ili za dvije godine, ali sigurno će osvojiti Ulicu, uvjeren sam u to, nije dvojio Crljenica, koji se osvrnuo i na rulet sedmeraca.

'Šijanci su prvi pucali, zabili i normalno da se u takvim situacijama pojavi mala panika, ali nakon što smo mi realizirali svoj prvi penal, potpuno sam se opustio te samom sebi rekao da idem sada obraniti naredna dva i riješiti stvar.'

Prošlo finale Ulice je nakon regularnih 40 minuta okončano 0:0, a u ovom smo na prvi pogodak morali čekati tek 80-ak sekundi. Evo kako je finale izgledalo iz kuta poraženih.

'Ristić je prihvatio jednu visoku loptu, izborio se za udarac i pogodio, no oni su odmah uzvratili uigranom akcijom, pobjegli nam nakon auta i zabili. Potom smo kroz borbu i trganje stigli do drugog gola, nakon čega je krenuo njihov pritisak. Lakoćom su stvarali šanse, ali Lorber je sve pokušaje odlično obranio. U nekoliko navrata nas je izvadio, no imali smo i mi svoje prilike u drugom poluvremenu iz kojih smo mogli riješiti utakmicu i ne dozvoliti onakvu završnicu', istaknuo je za Glas Istre Niko Vukmir, igrač Stella Šijana juniorsa.

'S golmanom-igračem nam nisu stvorili previše šansi. Uspjeli smo im u nekoliko navrata presjeći loptu te sam ja jednom pucao preko cijelog terena u prazan gol i da sam pogodio, otišli bismo na dva razlike i to bi vjerojatno bio kraj. Ovako smo držali prednost do sedam sekundi prije kraja, a onda nas je jedna sudačka odluka koštala 'Ulice'.

Puno je bilo komentara vezanih uz taj penal i rijetki su bili oni koji su rekli da bi ga dosudili.

'Po meni penal nije bio. Nalazio sam se u tom trenutku na terenu, sudjelovao sam u toj akciji i nisam Baldea niti taknuo. Iza njega stajao je Paus, Balde je pao u duelu, a sudac je svirao. Da su nas izigrali na terenu i iz akcije zabili bila bi jedna stvar, dok je ovako bilo nešto sasvim drugo i način na koji su stigli do izjednačenja nas je psihički poremetio. Vidjelo se to na penalima, premda treba priznati da je Crljenica odlično obranio naša dva udarca', naglasio je Vukmir.

'Izgleda da je tako moralo biti, ali bez obzira što se dogodilo to što se dogodilo, mislim da smo odigrali odličnu utakmicu i želim čestitati svojim dečkima na svemu prikazanom, ali isto tako i protivnicima. Vjerujem da su gledatelji mogli uživati, a pohvalio bih i naše navijače koji su nas bodrili cijelim tijekom turnira. Završni dan bila je sjajna atmosfera, puna dvorana i većina ljudi je navijala za nas, vjerojatno stoga što su oni puno uspješniji i većina od njih je osvojila dvije Ulice, dok je nama ovo bilo prvo finale. Vidjelo se to i na penalima, ali i to je cijena odrastanja i želimo li jednog dana osvojiti ovaj turnir, moramo sve to jednom proći.

Priznanje za najboljeg igrača koje je završilo u Vukmirovim rukama, mala mu je utjeha za poraz u finalu.

'Mijenjao bio odmah tu nagradu za onaj veliki pehar, no napravili smo korak dalje u odnosu na prošlu Ulicu kad smo zapeli u polufinalu i za godinu dana doći ćemo još bolji i iskusniji te pokušati otići do kraja. Ista ekipa ostat će na okupu, nećemo ništa mijenjati niti dovlačiti nekog igrača sa strane i na taj način dobiti na kvaliteti. Mi smo društvo iz Šijane, družimo se od djetinjstva i nastavljamo zajedno na Ulici', zaključio je Vukmir.