Tek treći put u povijesti Olimpijskih igara u finalu muških parova igrali su tenisači iz iste zemlje, a posljednji se put isto dogodilo još prije 113 godina,u Londonu davne 1908., kada su slavili Britanci.

U velikom hrvatskom okršaju za zlato su se borili Nikola Mektić i Mate Pavić, dok su s druge strane bili Marin Čilić i Ivan Dodig, a pobjedu su ipak uzeli 'specijalisti' u igri parova, i trenutno najjači tandem na svijetu u ovoj konkurenciji Mektić i Pavić. Zagrebačko-splitska kombinacija slavila je protiv Međugoraca 6:4, 3:6, 10:6.

'Sanjaš o ovome, o nečemu ovakvom... Ma nije ni da sanjaš, bili bi preveliki snovi. Sanjaš da ćeš nastupiti i biti presretan i onda osvojiš i emocije su toliko pomiješane i čudne da ne znaš kako bi reagirao. Mislim da će nam tek s danima dolaziti do mozga i tek kad vidimo prijatelje, trenere... bit ćemo svjesni što smo napravili. Nevjerojatno! Na prvim Olimpijskim igrama napravili smo ovakav rezultat. Olimpijske igre održavaju se svake četiri godine, puno se toga promijenilo. Mi smo najbolji par na svijetu. Ovo je nešto čemu se nadamo, treba sve to odraditi. Jako sam sretan', kazao je 32-godišnji Nikola Mektić.

'Znamo se jako dobro, nije bilo nekih tajni i bio je to dobar i kvalitetan meč. Tu smo deset dana zajedno i navijamo jedni za druge, ali je meč stvarno bio čudan i nakon nekog vremena kao da se 'uspavao'. Presudilo je to što smo bolje otvorili meč i što smo ipak uigraniji od kumova s druge strane', nadovezao se 28-godišnji Mate Pavić te čestitao i suparnicima.

'Čestitke Čili i Dodi na srebru. Teško je objasniti kakav je to rezultat. Stvarno je to veliki rezultat za hrvatski tenis'.

HTK Zagreb, maleni teniski klub u kojem su stasali pravi šampioni

Naravno, kada se ovim uspjehom može hvaliti ne samo hrvatski tenis, već cjelokupni sport, onda možete zamisliti kakvo je ovo veselje za jedan, u svjetskim okvirima, maleni teniski klub. A riječ je o HTK Zagreb, čiji su članovi Nikola Mektić i Marin Čilić, ali i 'pridruženi' član Mate Pavić, koji na terenima u blizini zagrebačkog Doma sportova trenira s Mektićem.

Iako 'maleni', to je klub duge i bogate povijesti, a njegovi počeci smješteni su još u 1939. godinu kada je osnovan na mjestu na kojem se i danas nalazi pod imenom GEC (Gradska električna centrala).

Poslije II. svjetskog rata kraće se vrijeme zvao 'Dinamo', da bi od 1946. godine bio teniska sekcija u sklopu Radničkog sportskog društva Metalac. Kao samostalni subjekt – Teniski klub Metalac – upisan je u knjige 1954. i pod tim je imenom djelovao sve do 1989. godine.

Mihovil Švigir, predsjednik HTK Zagreb: Kako ne bismo bili sretni i ponosni

Tada je Skupština kluba odlučila raskinuti odnose sa matičnim športskim društvom 'Metalac', donosi novi Statut i mijenja ime u Hrvatski teniski klub Zagreb, ime koje klub nosi sve do današnjih dana.

'Ah, kako ne bismo bili sretni i ponosni. Imamo mi svoju trofejnu dvoranu, u kojoj su fotografije najvećih imena našeg kluba, a to su Goran Prpić, Goran Ivanišević, Bruno Orešar, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ana Konjuh i Ajla Tomljanović. Sada ćemo u tu zbirku staviti i fotografiju Nikole Mektića, koji je u mjesec dana osvojio Wimbledon i naslov pobjednika na olimpijskim igrama. Ne znam je li to uspjelo još nekome', ponosno je rekao Mihovil Švigir, predsjednik kluba, na čijem je čelu od 2006. godine.

'Mektić je kod nas već više od deset godina, tako da mogu reći da jako dobro poznam Mektićev put prema vrhu. Ono što je možda bilo i ključno na tom putu do olimpijskog trona jest njegova mudrost, odnosno što je postao svjestan da bi se teško ubacio među 100 najboljih tenisača u svijetu, a samo oni mogu pristojno živjeti od tenisa, te se odlučio prebaciti u parove. I sada se vidi kako je to bila dobra odluka. Naravno, kako je Mektić naš član, onda mu se i Pavić priključio te zajedno treniraju na našim terenima. I ne samo oni, već i ostatak hrvatske Davis cup reprezentacije, a to su Borna Ćorić, Borna Gojo, Nino Serdarušić i Duje Ajduković. No, imamo mi ovdje i mlade talente, poput Dina Prižmića koji u konkurenciji do 16 godina spada u sam svjetski vrh. Uz dečke, naše su igračice i Ana Konjuh, te Ajla Tomljanović i Bernarda Pera, koje inače nastupaju za druge zemlje'.

Osim tenisača dolaze i face poput Maria Mandžukića, Luke Modrića, Bojana Bogdanovića...

HTK Zagreb u zadnjih 15-tak godina dominira hrvatskim momčadskim tenisom, uz osam osvojenih naslova prvaka, od čega su zadnjih pet osvojena u nizu. Ali ono što ovaj klub čini magnetom tenisačima, ali i brojnim poznatim sportašima, poput Marija Mandžukića, Luke Modrića, Bojana Bogdanovića, bivšeg nogometaša a danas uspješnog nogometnog menadžera Ivana Cvjetkovića – leži u nečem drugom.

'Kao prvo, moram naglasiti da imamo terene, na otvorenom i u dvorani na svim podlogama, odnosno na zemlji, ali i brzoj podlozi, na kakvoj se igra na US Openu i Australian Openu. I zato svi ti tenisači vole doći trenirati kod nas. Imam dojam da naš klub u teniskom svijetu predstavlja ono što je Dinamo u nogometu. Svi bi došli k nama. Ali ima još jedna važna stvar što nas čini ponosnim a to je da se klub može pohvaliti velikim članstvom, odnosno da uz profesionalce imamo i 100-tinjak rekreativaca, od poslovnih ljudi, do umjetnika, koji dolaze k nama, jer naš se sportski pogon održava od tih članarina. Ostali klubovi uglavnom se održavaju iznajmljivanjem terena, dok je kod nas to sasvim drugačija priča. I često se dogodi da kod nas tenisači dođu na piće i druženje, što je i najbolja strana sporta'.

Inače, doznajemo od Švigira da se posljednjih godina sve više pažnje posvećuje i mlađim naraštajima, a u zadnjih dvije, tri godine stasa generacija danas 12-godišnjaka i 13-godišnjaka, koji jamče nove velike sportske uspjehe.

Naravno, osim što evidentno imaju sve preduvjete u infrastrukturnom smislu za napredovanje, ovi mladi tenisači, od kojih će sasvim sigurno neki od njih doći i do svjetskog vrha, imaju prilike gledati i svoje ne samo teniske, već i sportske veličine. I učiti od njih o skromnosti i požrtvovnosti, a što najbolje potvrđuju riječi prvog čovjeka kluba.

'Znate, kada vidite kako Mektić, koji u svijetu tenisa predstavlja vrh, sam struže teren nakon treninga, onda vam je jasno o kakvom se prekrasnom i skromnom dečku radi. A to je poruka koju šalje i onima koji maštaju o njegovim uspjesima'.