To je zaista bilo finale za povijest. Tek treći put u povijesti Olimpijskih igara u finalu muških parova igrali su tenisači iz iste zemlje. Posljednji put to se dogodilo u Londonu davne 1908., kada su slavili Britanci (prije 113 godina!). A u sjajnom finalu upravo su Pavić i Mektić ispisali povijest tenisa. Uzeli su sa stilom olimpijsko zlato, a Čiliću i Dodigu ide srebro.

'Sanjaš o ovome, o nečemu ovakvom... Ma nije ni da sanjaš, bili bi preveliki snovi. Sanjaš da ćeš nastupiti i biti presretan i onda osvojiš i emocije su toliko pomiješane i čudne da ne znaš kako bi reagirao. Mislim da će nam tek s danima dolaziti do mozga i tek kad vidimo prijatelje, trenere... bit ćemo svjesni što smo napravili. Nevjerojatno! Na prvim Olimpijskim igrama napravili smo ovakav rezultat. Olimpijske igre održavaju se svake četiri godine, puno se toga promijenilo. Mi smo najbolji par na svijetu. Ovo je nešto čemu se nadamo, treba sve to odraditi. Jako sam sretan', kazao je Mektić.

Pavić se osvrnuo na treći sewt, ali i posebno pohvalio izbornika:

'Znamo se jako dobro, nije bilo nekih tajni i bio je to dobar i kvalitetan meč. Tu smo deset dana zajedno i navijamo jedni za druge, ali je meč stvarno bio čudan i nakon nekog vremena kao da se 'uspavao'. Presudilo je to što smo bolje otvorili meč i što smo ipak uigraniji od kumova s druge strane", kazao je Pavić dodavši o izborniku:

'Ovo je povijesni uspjeh! Puno se dao i za nas i za njih. Napravio je sve što je mogao da mi budemo spremni. Čestitke Čili i Dodi na srebru. Teško je objasniti kakav je to rezultat. Stvarno je to veliki rezultat za hrvatski tenis.'

Oba para su govorili o ponešto čudnom ozračju na skoro potpuno praznom Ariake stadionu, gdje je bila nazočna tek nekolicina novinara i članova Misije HOO-a.

'Nismo mi igrali uspoirenije nego se tako atmosfera stvorila. Igrate na ogromnom stadionu gdje nije bilo publike, a naša delegacija, koja nas je bodrtila tijekom cijelog tjedna, ipak je bila tiša. Nije mi običaj pokazivati previše emocija prema vani na ovako velikom natjecanju kada su s druge strane Marin i Ivan. U povijesti se nije dogodilo da četiri igrača iz iste zemlje igraju u finalu i malo nas je pojela nervoza', izjavio je Mektić.

Zanimljivo je bilo čuti i poražene, Čilića i Dodiga:

'Ako smo morali od nekoga izgubiti neka su to bili Mate i Nikola. Odlučilo je par sitnica, ali ponosni smo na sve što smo ostvarili. Tri medalje u jednom danu je velika stvar', rekao je Čilić.

Dodig se nadovezao:

'Ovo je dan za povijest. Svi smo sretni i ponosni. Nikola i Mate su bili bolji. Treba im čestitati, zasluženo su pobijedli.

Na pitanje hoćemo li ih vidjeti na OI u Parizu 2024. godine rekli su:

'Imamo još u sebi borbe, želje i motiva i ako stvari budu išle u dobrom smjer, Pariz nije daleko.'

'Godine idu, ali trudit ćemo se. Bilo bi lijepo odigrati još jedne Olimpijske igre. Veliki je to izazov, ali najbitnije je zdravlje jer ako ono ostane dobro, sigurno da ćemo dati sve od sebe da i iduće Olimpijske igre budemo s vama', dodao je Dodig.

Treba reći kako su Ivan i Marin posebice isticali da su došli u Tokio s ciljem osvojiti medalju, što je pravo čudo s obzirom na iznimno kratko vrijeme koje su proveli skupa.

'Bio je jako, jako težak meč za odigravanje, a Mate i Nikola su bili mrvicu bolji za jednu sitnicu. Mismo došli ovjdje da uzmemo medalju i to smo ostvarili. Bili smo vatreni u Tokiju, igrali smo najbolji mogući tenis iako nismo imali gotovo nikakvog vremena za uigravanje', kazao je Dodig, dok je Čilić kazao:

'Mi smo cijeli tjedan igrali s velikim srcem, igrali smo s emocijama i to nas je nosilo do finala. Danas je bio sasvim drugačiji meč, prvi put smo igrali noćni meč, prvi put središnji teren i veliki respekt prema protivnicima. Razina igre nije bila na vrhunskoj razini, došlo je do "tie-breaka" i ako nas je neko morao pobjediti, bolje da su to bili oni', kazao je Marin, koji ide iz Tokija kuči vidjeti obitelj i sinčića Baldu, dok je Ivan odmah putuje prema Washingtonu i američkoj turneji.