Riječ je o dvije zemlje s najmanje stanovnika koje su ikada osvajale mundijale, dijeli ih zaljev La Plate, a spaja neopisiva strast prema nogometu. Pomno čuvani rivalitet traje od 1901. kada su odigrali prvi od 183 međusobnih dvoboja. Nitko se nije susretao češće, a njihov prvi dvoboj bio je ujedno i prvi međunarodni susret izvan Velike Britanije.

Argentina je sa 83 pobjede, naprama 58 urugvajskih, uspješnija, ali Urugvaj je slavio u onoj najvažnijoj. Pobijedili su susjede u Montevideu u finalu prvog SP-a. Francisco Varallo, jedini živi svjedok s terena, koji je u veljači napunio 100 godina, nedavno se ponovno vrlo žučno izražavao prema Urugvajcima iz tog dvoboja. Igrali su, kaže, prljavo i nikakvo vremensko razdoblje to ne može izbrisati.

Navijački neredi u njihovim dvobojima nisu rijetkost, dapače s njima se računa i u manjem ili većem intenzitetu događaju se bez obzira na mjesto događanja.

Osim na prvom mundijalu ovi su se rivali na svjetskoj smotri sastali još samo jednom, u osmini finala 1986. u Meksiku. Argentina je slavila jedinim golom Pedra Pascullija na turniru, a talijanski sudac je poništio još jedan regularan gol Maradone. Bila im je to slaba utjeha za prvi izgubljeni finale, ali tom su pobjedom trasirali put prema drugom naslovu prvaka. Da nisu svladali Urugvaj, ne bi Maradona rukom i genijalnim solo prodorom izbacio Engleze, zabio nova dva gola Belgiji u polufinalu i u finalu dirigirao do pobjede nad Njemačkom od 3:2.

Osnova njihovog rivaliteta veže se uz borbe za južnoameričku krunu. Iako će prosječni ljubitelj nogometa zaključiti da je Brazil dominantna sila na Copa Americi, Urugvaj i Argentina su uspješniji i sa 14 naslova dijele primat u latinskom nogometu. Brazilci imaju dva naslova manje.