Tisuće Boysa u mimohodu od Kvatrića do stadiona s golemim natpisom LOPOVI ODLAZITE nisu bili ovako prihvaćeni od naroda godinama. Koliko me pamćenje služi, još od onog mitskog dvoboja s Partizanom. Roditelji su djeci na balkonima pokazivali navijačku kolonu, s Boysima su pjevale 'i tete i bakice', osjetila se vibracija koja u svakom pravom navijaču budi trnce. U Dinamovom slučaju i neizlječivu nostalgiju

Kao na nagradnom putovanju vremeplovom sve se nastavilo i pred stadionom. Već zaboravljeno more ljudi na Sveticama bivalo je sve manje napeto i napokon je nestalo one žuči koja se predugo slijeva niz maksimirsku. Iako sama uhićenja Mamićevih ništa suštinski nisu promijenila, nego tek dala naznaku mogućnosti drugačijeg kluba, ljudi su odlučili uživati u nedjelji i trenutku koji im je prokleto nedostajao.

Derbi danas u kontekstu dinamovaca ima i novu komponentu koja je rezultirala sukobom na sjevernoj tribini i nabacivanjem bakljama. Malobrojna skupina koja se ne protivi vladavini dinastije Mamić hrabro, ali i preoptimistično, se stala na sredinu tribine koja je uskoro bila preplavljena ljudima koji razmišljaju drugačije. Policija je spriječila veći sukob i sve je završilo 'u granicama normale'. Za razliku od ulaza na sjevernu tribinu gdje je sporost sustava toliko izludila masu navijača da je sve završilo špricanjem suzavca u masu. Srećom, završilo je bez stampeda i teških posljedica...

Policije na samoj tribini, osim kordona koji je čuvao malobrojnu skupinu - nije bilo. Niti redara. Pregled na ulazu bio je 'ležeran', nakon manjeg stampeda i nepostojeći, no problema (osim već spomenutog 'zauzimanja štange') nije bilo. Ukupno je zapaljeno desetak baklji (Torcida niti jednu) što je za derbi iznimno razumna brojka i ovo ponašanje policije i navijača napokon dokazuje da se neredi ne suzbijaju silom i tonom oklopa nego dobrom voljom

Boysi su navijali slabo, Torcida nešto bolje. Sjever je u punom saju zablistao tek u nekoliko navrata, a crescendo se očekivano dogodio na hit 'Zdravko i Zorane...' koji je bio i lajtmotiv sunčane nedjelje. U jednom trenutku okrenuli su leđa terenu, otišli van nekoliko minuta prije kraja dvoboja i pozdravili sa 'A sad adio, i tko zna gdje i tko zna kad...' Tijekom dvoboja imali su samo transparent SLOBODA DINAMU i izdanjem na utakmici prilično jasno dali do znanja da je ova fešta bila jednokratnog karaktera.

Ipak, puni sjever, makar i spletom okolnosti, podsjetio je tisuće na nekadašnju energiju koja je natapala tu tribinu a mlađima pokazao u čemu će jednom uživati ako se vrate 'bolja vremena'. Energija derbija ponovno je zapljusnula metropolu i nakon dvoboja po prepunim birtijama posebno je odjekivao stari hit Jure Stublića 'Vjeruj nema...'. U Dinamovoj verziji koja te podsjeti da se magnetska privlačnost kluba i tribine ne može ugasiti. A punim sjajem zasja uvijek -

kada za to dođe vrijeme.