Iza njega je treća bronca u nizu. Svi su oni željeli više, ali tri medalje unutar godinu dana značajan je doseg.

'Obzirom na okolnosti, moramo biti ponosni. Ozljeda Laca, pa Štrlek u skupinama, pa Drago, Buntić prije prvenstva... baš puno problema. Poslije poraza od Danske glave su bile u jako lošem stanju i onda smo se našli u sobi. Bilo nas je sedam, osam i satima smo raspravljali što trebamo popraviti, što se dogodilo, sve u detalje,' govori Vori, a rasplet znate. Hrvatska je u nastavku otpuhala Sloveniju i stavila ruku na medalju.

Voriju je to bilo 14. veliko natjecanje. Debitirao je na svjetskom zlatu, a odmah se nadovezalo i olimpijsko zlato. Od tada zlata nema, ali nanizao je još šest medalja. I Hrvatska s njim nije odigrala loše prvenstvo. Niti jedno.

'Najsvježije se sjećam prvog zlata, tu blizu u Portugalu. To je bio sjajan debi. Olimpijsko zlato je do danas ostalo vrhunac karijere, a i svaka medalja je zasebna priča. Htio bih još na klupskom planu osvojiti Ligu prvaka, nadam se da će mi se to ostvariti u PSG-u,' kaže Vori koji se pridružuje Marku Kopljaru u rastrošnom projektu koji okuplja dream team.

'Da, novo iskustvo. Nakon Španjolske i Njemačke idem u Francusku i opet me čekaju nova zemlja i novi jezik. Ali ekipa je odlična i još se nadograđuje, i može nas se lako zamisliti u vrhu.'

Dokle će 'don't worry' igrati za reprezentaciju?

'Sve dok me izbornik bude zvao i dok osjećam da se mogu nositi s mladim lavovima igrat ću za Hrvatsku. Kada vidim da to više nije na mojoj razini sam ću se zahvaliti na svemu i otići. Za sada se osjećam dobro.'

Neka tako ostane što dulje. Do Igara u Riu, pa i dulje ako je moguće...