Bila je to utakmica koju ni trener Cibone Velimir Perasović ni njegov kolega na suparničkoj klupi Duško Vujošević neće zaboraviti. Na kraju je strateg Partizana imao razloga za zadovoljstvo jer je njegova momčad četvrti put u nizu osvojila regionalnu ligu
Nakon nevjerojatne završnice akteri finala s Cibonine strane teško su pronalazili prave riječi. Velimir Perasović je s 'vukovima' bio nadomak prvog trofeja u NLB ligi, no čudesan koš Kecmana ostavio je hrvatskog prvaka praznih ruku.
'Utakmica je bila onakva kao što smo predvidjeli, od početka do kraja neizvjesna. Nekoliko puta smo se vraćali iz ponora i uspjeli poslije njihovih promašenih bacanja doći do dobre situacije. Da smo pobijedili, bilo bi to zasluženo. Bez obzira na sve, želim reći da smo igrali protiv jedne od najboljih momčadi Europe. Hvala publici koja nas je podržavala cijelu utakmicu i dala nam krila u teškim trenucima', govorio je Perasović te dodao:
'Pokušavali smo igrati na centre, imali akcije, ali je teško protiv visokih i snažnih igrača Partizana. Tražili smo situacije koje loše brane. Oni brane na jedan način, zatvore reket i daju ti mnogo šutova, čime riskiraju. Da smo imali još nekog raspoloženog u napadu, možda bismo dobili utakmicu. Bogdanović i Vukušić su imali puno šutova, ali nisu bili raspoloženi. Nisu pogađali, što obično čine.'
Duško Vujošević je tvorac ovog Partizana. Trener beogradskog kluba na kraju je bio iskren.
'Presretan sam, upravo zbog ovakvog načina. Znam da su isto toliko tužni naši sportski prijatelji iz Cibone. Prije Final Foura rekao sam da je ovo za mene velik trofej, a ne sporedna stvar prije završnog turnira Eurolige. Ovo je za mene komad sreće. U sjajnoj atmosferi smo pobijedili velikog protivnika. Znali smo da ćemo igrati protiv njih, publike, svega onoga što donosi domaći teren, odnosno blagu naklonost. Za sve postoji količina radosti i tuge. Mi smo prihvatili radost, što da radimo? Nadam se da će vam se drugdje vratiti', rekao je Vujošević i dodao:
'Kada je Bogdanović pogodio tricu, pogledao sam i vidio da je ostalo 0,6 sekundi. Pravila su takva da se u posljednje dvije minute za svaki prekid zaustavlja vrijeme. Iskreno nisam vjerovao da ćemo pobijediti, imali smo minutu odmora koju čak nisam stigao ni pozvati. Ovaj koš je proizvod sreće, mnogo više nego Bogdanovićeva trica. Moglo je da uđe ili ne. Od 20 puta samo će jednom pogoditi cilj. Međutim, ne bi bilo ni najmanje nezasluženo da je Kecman promašio, da je Cibona dobila. Ali najlogičnije bi bilo da smo mi pobijedili prije svega ovoga. Da nismo dali u ruke loptu kada je najvažnije, da smo pogađali slobodna bacanja...'
