Da je europski Kup prvaka krenuo koju godinu ranije, gotovo je izvjesno da bi jedan od njegovih pobjednika bila momčad Sportinga, koja je između 1947. i 1954. čak sedam puta osvojila portugalsko prvenstvo. Njihova slavna momčad 'Pet violina' predvodi skupinu koju upotpunjuju Athletic Bilbao, Fiorentina i Wolvesi, s kojom zatvaramo rang listu europskih klubova pedesetih. Sam tekst nastao je u sklopu analiza na našem nogometnom communityju Tribina.hr, a njegov je autor Psellus
Pedesete godine prošlog stoljeća nisu bile samo godine madridskog Reala, talijanskih velikana Milana i Intera, ili francuskog Reimsa, mađarskog Honveda i 'crvenih vragova' iz Manchestera. Sporting je, primjerice, upravo krajem 1950-ih krenuo u stvaranje momčadi koja će žariti i paliti idućeg desetljeća. Athletic Bilbao se tih godina hrabro odupirao veličanstvenom španjolskom dvojcu i Atletico Madridu, a Fiorentina je 1956. 'ukrala' Scudetto. No bio je tu i Wolverhampton koji je imao što za reći u Engleskoj.
7. Sporting
Prvenstvo: 1951, 1952, 1953, 1954, 1958.
Kup: 1954.
Kada je 4. rujna 1955. Sporting u Lisabonu s Partizanom odigrao prvu utakmicu Kupa prvaka u povijesti, njihova zlatna era je već bila završena. Između 1947. i 1954. ispustili su samo jedan naslov Portugalskog prvaka i jednom su igrali finale Latinskog kupa. Njihova momčad 'pet violina' je slovila za jednu od najboljih u Europi i spadaju u klubove koji mogu žaliti da Kup prvaka nije pokrenut nešto ranije.
8. Athletic Bilbao
Prvenstvo: 1956.
Kup: 1955, 1956, 1958.
Osvajati trofeje u španjolskoj u ono doba nije bio lak zadatak. Jedno prvenstvo i tri kupa, u kojima su dva puta, jednom u polufinalu i jednom u finalu, izbacivali Real Madrid su rezultati za respekt čak i ako je Madrid za ta natjecanja bio daleko manje zainteresiran od Kupa prvaka.
9. Fiorentina
Prvenstvo: 1956.
Fiorentina je 1956. prvi puta postala prvak Italije. Ostatak desetljeća im se može opisati s jednom riječju. Drugi. Kao drugi su završili naredna četiri prvenstva za redom, u dva finala kupa i 1957. u finalu Kupa prvaka. Omjer su nešto popravili početkom šezdesetih osvajanjem kupa i prvog izdanja Kupa pobjednika kupova (za koji su se plasirali kao finalisti jer je pobjednik iz 1960., Juventus, kao osvajač duple krune igrao Kup prvaka) 1961. Na listi su kao prvi predstavnik Italije u finalu Kupa prvaka i zbog konstantnog položaja pri vrhu europskog nogometa.
10. Wolverhampton Wanderers
Prvenstvo: 1954, 1958, 1959.
Wolverhampton Wanderersi su bili tri puta prvaci Engleske u pedesetima. Međutim, to nije glavni razlog zašto spadaju među najznačajnije klubove toga razdoblja. Bili su među prvima s rasvjetom na stadionu i to su iskoristili za organizaciju niza prijateljskih utakmica s klubovima iz drugih država. Najpoznatija od tih je bila pobjeda nad Honvedom iz 1954. nakon čega su ih britanski mediji proglasili svjetskim prvacima. Tadašnji urednik L'Equipea Gabriel Hanot kao reakciju na to je napisao: 'Prije nego što proglasimo Wolverhampton Wandererse nepobjedivima neka odu u Moskvu i Budimpeštu. Također, postoje i drugi respektabilni klubovi, Milan i Real Madrid, da spomenemo samo dva. Treba organizirati svjetsko, ili barem europsko, klupsko prvenstvo, veće, značajnije i prestižnije od Mitropa kupa i originalnije od natjecanja reprezentacija'. Ostalo je povijest.
