Teškim porazom od Švicarske, hrvatska ženska rukometna reprezentacija nije uspjela izboriti drugi krug Eura i to je njen najgori rezultat od samostalnosti. Još jedan krah hrvatskog rukometa za tportal komentira zlatni olimpijac iz Atlante, Nenad Kljaić
Rukomet, u kojem smo ne tako davno bili svjetska sila, sve dublje tone. Muška reprezentacija, dvostruki olimpijski i svjetski prvak, punih pet godina ne može ni blizu medalji, a svakim turnirom plasman je sve lošiji. Zoran Gobac i vrhuška HRS-a samo redaju izbornike, svaki od njih na početku mandata obećava renesansu, no uglavnom služimo kao vreća za šamaranje onima s kojima smo se u bliskoj prošlosti borili za zlata.
Klupski rukomet nam praktički ne postoji. Jer kako objasniti podatak koji je stran i banana državama - da je jedan jedini klub od samostalnosti vječni prvak. Nevjerojatno! A i taj klub, nekadašnji dvostruki prvak Europe i višestruki finalist Lige prvaka, u elitnom natjecanju samo sporadično uspije nekom otkinuti pokoji bod i uglavnom završava natjecanje kad se oni najjači tek krenu zagrijavati. Nexe iz Našica je pokušao nešto, trudi se, ali nije mu dozvoljeno i samo je pitanje dana u kojem će i oni odustati od toga da se bodu s rogatima.
A ženski rukomet? Sinoć smo se uvjerili u to da egzistira samo zato što valjda mora tako biti i zato što postoje cure koje vole taj sport, no osim njih za njega nikoga u Hrvatskoj nije briga. Nemar, nebriga, nestručnost. Utakmica protiv Švicarske, ali i cijeli ovaj turnir pokazali su i dokazali da smo debelo iza nacija koje smo 'do jučer' učili rukometu.
O najnovijem debaklu hrvatskog rukometa razgovarali smo s legendarnim Nenadom Kljaićem. Zlatni olimpijac iz prve ere zlatnog doba hrvatskog rukometa godinama upozorava na sve gore stanje u sportu koji je bio najveći hrvatski sportski brend i praktički se sam bori protiv onih koji su nam oteli rukomet.
Nenade, što ste vidjeli u utakmici protiv Švicarske?
Vidio sam da smo rasturena vojska. Vidjelo se to i protiv Farskih otoka i samo zahvaljujući sreći i tu utakmicu nismo izgubili. Suci su u zadnjem napadu Farskih otoka čisti višak sudili kao probijanje i ne znam iz kojeg su nam razloga dali loptu. Da su zabili, a trebali su, izgubili bismo i od Farskih otoka. Tada smo se provukli i što onda Obrvan radi? Ostale su tri sekunde i jedino logično rješenje je da se lopta brzo baci naprijed i da se pokuša na njihovu neorganiziranu obranu zabiti gol. Umjesto toga on zove time-out. A nije ga zvao napad prije toga, kad smo trebali gol na njihovu organiziranu punu zonu. Ne znam što bih rekao. Uz to, vidjelo se da ova ekipa nema kemije, da nemamo nikakvu igru, da je sve to neka improvizacija. Kad je ekipu vodio Nenad Šoštarić, kemija je bila prisutna, cure su dobro gurale i na koncu smo prije četiri godine uzeli broncu. Ovo sad nije ništa. I što ovi u Savezu onda naprave? Maknu Šoštarića iz reprezentacije, na silu ga uvale u Zagreb i tako naštete reprezentaciji. A Šoštarića sad nema nigdje. Ali to ne treba čuditi. Savezu ženski rukomet ionako samo smeta, nije im bitan. Važan im je samo muški i za njih je puno bolje da u ženskom nema rezultata da se lova ne bi morala dodatno dijeliti.
Ovo je i službeno najgori plasman hrvatske ženske reprezentacije na velikim natjecanjima. Nismo mogli dobiti Farske otoke, prvi put u povijesti gubimo važnu utakmicu od Švicarske, a koja prvi put u povijesti uopće prolazi prvi krug na nekom turniru. Jesmo li dotaknuli samo dno?
Prije početka turnira odrekneš se tri stožerne igračice. U redu, svaki trener ima pravo donositi odluke za koje misli da su najbolje, ali kad ovako nešto napraviš, onda trebaš snositi odgovornost. Baš me zanima hoće li Obrvan imati dovoljno karaktera da ostavku ponudi sam ili će čekati da mu Savez da otkaz pa da može uzeti novac za ostatak ugovora. Zapravo, uopće ne znam ni do kada mu traje ugovor. Ukratko, nije postojala kemija između njega i igračica, kao ni između igračica samih, i ovo što smo igrali bilo je apsolutno negledljivo. U redu je izgubiti od Danske, ali ljudi, kakvi Farski otoci, kakva Švicarska. Te ekipe su daleko ispod vrhunskog nivoa, ali ispada da je i to dovoljno da ne možemo proći. Međutim ništa me ne više čudi. Ovo je samo isti smjer kojim nam rukomet plovi zadnjih godina. Sad je samo pitanje hoćemo li na SP-u u siječnju kod kuće, uz pomoć sudaca, domaćeg terena i nikad lakšeg ždrijeba, nekako doći do polufinala ili nam čak i sve to neće biti dovoljno.
vezane vijesti
Kažete da je Gobac osigurao i suce i svu potrebnu logistiku da Hrvatska na SP-u dođe makar do polufinala?
Sigurno, jer njima je ovo biti ili ne biti. Ako sad kiksamo, onda stvarno ne znam dokad će se moći opravdavati za svoje poteze, prikazivati se kao bezgrešni i kriviti sve druge. Znači, nužno je uzeti dobru metlu, počistiti cijeli Savez i krenuti od nule.
A tko je taj koji bi trebao uzeti tu metlu?
Netko tko ima muda i netko s jakim karakterom. Očito je da se Gobac i ostali neće maknuti, ali ovako više dalje ne može. Tamo je bitno tko je što rekao, zašto je to rekao, kome je to rekao, bave se budalaštinama dok nam se rukomet gasi. Uništio nam se muški rukomet, ženski, mlade reprezentacije su svake godine sve lošije. Klupski rukomet jedva da i postoji. Sve je to odraz politike koju vode Gobac i njegovi ljudi.
Kažete da je Gopcu jedino važno doći po svaku cijenu do polufinala SP-a u Hrvatskoj. Čak i ako se to dogodi, koji dugoročnu korist hrvatski rukomet ima od toga ako je riječ o na silu ostvarenom rezultatu umjesto produktu jasnog sustava?
Hrvatski rukomet nema nikakvu korist, ali imaju ga oni. Preživjet će, kupit će si dodatno vrijeme, opet će organizirati neko prvenstvo u Hrvatskoj. Nebitno, muško ili žensko. A neka lova će kapnuti. Tako oni opstaju. Tako zarađuju svoje plaćice, jedu i piju na račun Saveza i žive od toga. Nije njih briga za reprezentaciju i rukomet, ti ljudi misle samo na sebe.
