Iako se u Hrvatskoj pojavila vijest kako je sigurnost natjecatelja na SP-u jedriličara u Australiji narušena zbog pojave morskih pasa, čini se da je sportašima veći problem vjetar od tih morskih predatora
Hrvatski jedriličari ovog se trenutka nalaze u Australiji, na Svjetskom prvenstvu, te osim lova za što boljim plasmanom i medaljama 'hvataju' treninge kao svojevrsni zalet za Olimpijske igre koje se u Londonu održavaju idećeg ljeta. Ivan Kljaković Gašpić jedan je od onih koji nemaju prevelika očekivanja u Perthu, no daleko od toga da su Down Under bez ambicija. U klasi finn on je itekako poznata faca.
'Ja sam vrlo izgledni putnik u London, pa mi ovo Svjetsko prvenstvo ne predstavlja dodatno opterećenje. To ne znači da sam ovdje bez ambicija, no realno je da sam u prvih 10, a ne da osvojim medalju.'
Zašto je tomu tako, pojasnio nam je vrlo brzo:
'Ja sam najlakši od svih natjecatelja u svojoj klasi, a s obzirom da ovdje puše izuzetno jak vjetar, to je hendikep. S obzirom na performanse plovila, meni nedostaje šest, sedam kilograma da bih bio zaista konkurentan. No na Olimpijadi ću biti u optimalnoj tjelesnoj spremi.'
Plovi se u Fremantelu, mjestu koje je poznato kao drugi najvjetrovitiji grad na svijetu. Počasni status najvjetrovitijeg drži Chicago.
'To je jedan jako neugodan vjetar, nešto slično našem maestralu, ali tri puta jači. Stiže s oceana i po njemu je jako teško jedriti. No snalazimo se svi nekako, jasno neki bolje, neki lošije.'
U svojoj klasi danas je imao tri plova, u prvom je diskvalificiran zbog preranog starta, u drugom je završio kao peti, a u trećem kao sedmi.
'Te diskvalifikacije u jedrenju su nešto na što smo svi spremni. Jednostavno sam krenuo pola sekunde ili sekundu prerano i suci su to dobro vidjeli. Nema tu puno rasprave i nadanja za novi start. Ako si krenuo ranije, za tebe je plov završen. Događa se.'
U moru oko Australije morski psi su gotovo domaće životinje. Istina, opasne domaće životinje, no nisu nikakva novost ili opasnost koju se ne može predvidjeti. Ivan Kljaković Gašpić dosad nije imao priliku jedriti u takvom okruženju.
'Kad smo stigli ovdje i počeli trenirati stalno sam pogledavao u more očekujući da ću vidjeti morske pse, no nije ih bilo. Vremenom se čovjek privikne na tu mogućnost da se psina pojavi pored broda. Danas je recimo zamijećen u blizini regatnog polja, no ja ga nisam vidio. Mjere sigurnosti su jako dobre, pa čak i da netko padne u more suci i osiguranje bi u samo par sekundi stigli do njega s gumenjakom i izvukli ga na sigurno. Ma veći nam je problem vjetar nego morski psi.'