Zanimljiva je to priča koja je opisana u podnaslovu knjige u kojem stoji: 'Od ponora do svjetskog vrha'. I tako je zapravo i bilo, Hrvatska je od zadnje momčadi Europe postala senzacionalni prvak svijeta, a Španović je razgovarao s više od 20 sugovornika koji su bili dio tog podviga.

To mu je druga knjiga, a kao i u prvijencu o Velimiru Zajecu otkrio je puno nepoznatih detalja i stvorio zanimljiv uvid u priču koja je svima naizgled poznata: poraz od Argentine, preokret protiv Saudijske Arabije i potom skalpovi velikih protivnika te stvaranje novih sportskih idola u Hrvatskoj. O toj temi, ali i drugima, poput sportske publicistike, odnosa uspjeha u sportu prema društvu te politici i financiranju, sa Španovićem smo razgovarali u intervjuu za tportal.

Ovo vam je druga knjiga i jednako je intrigantna i uspješna kao i ona o Velimiru Zajecu. Znači li to da sportska publicistika u Hrvatskoj ima svoju publiku i može stvoriti neku zaradu?

Neću lagati da je ostvaren zanimljiv prihod kroz prodaju prve, a sada i druge knjige. Ali da se od toga može živjeti, teško. Na kraju, nije tu motiv bila zarada, već gušt obrađivanja zanimljivih tema, a jasno da ima tu malo i ega kad se vidi broj prodanih primjeraka, kao i povratne informacije publike.

Dakle knjige o sportu bolje se čitaju nego neke druge?

To pitajte one koji prate statistike. Ali pojava brojnih autobiografija sportaša, one o Modriću, Srni, Alexu Fergusonu, pa knjiga izbornika Dalića o srebru u Rusiji, Zekina biografija ili ova o rukometnom zlatu pokazuju da ima prostora za takve naslove i da se možda prodaju i iznad prosjeka. Sport, pogotovo nogomet, ionako je priča za sebe, ima najviše poklonika, a to se lagano prelijeva i u sportsku publicistiku. Nedavno sam vidio da je objavljeno i reizdanje biografije Dražena Petrovića. Mislim da doma imam tri biografije o Draženu i svejedno sam imao potrebu kupiti i ovaj primjerak i pročitati. U sportskoj publicistici emocija je jako važna, pa je nostalgija za tim zlatom u Portugalu važan segment kampanje za tu knjigu.

Negdje ste rekli da vam je draže o sportskoj priči napisati knjigu nego snimiti dokumentarac.

Tako ja mislim, ali onaj tko radi dokumentarce mislit će obrnuto. Ali knjiga je ipak nešto što ostaje, što je negdje na polici, što možeš stalno listati, čitati. Film pogledaš u pravilu jednom i ne vraćaš mu se. Kroz knjigu lakše ispričaš tu priču jer ti ne treba toliko arhive. Makar ima sjajnih dokumentaraca o sportu, a vidim da Netflix jako ulaže u taj dio. Knjiga je ipak neka vrsta ostavštine.

Kad smo kod te riječi ostavštine, vi je koristite u priči o zlatu rukometaša i time želite dokazati da je knjiga obradila i razdoblje poslije zlata. Je li to pretenciozno za jednu knjigu od 180 stranica?

Htio sam postaviti stvar u kontekst vremena i situacije. Pazite, nakon tog zlata u Portugalu, koje nitko nije očekivao, krenuo je pokret rukometa koji živi i danas u siječnju. Pa od tada sve tvrtke koje drže do sebe u siječnju u reklamama imaju rukometaše, od tada traje borba za TV prava prijenosa, od tada klinci imaju širi pogled na idole u tom sportu i prate to s većim zanimanjem. Knjiga je idealna da pokaže koliko je uspjeh važan benzin u nekom bolidu koji se utrkuje. Pa taj bolid rukometa, kada je napunjen gorivom uspjeha, postao je drugi u Hrvatskoj, ispred košarke, vaterpola, odbojke. To je činjenica koju sam obradio kroz zanimljive detalje o financiranju tog podviga. Ne pjeva Colonia bezveze da svijet voli pobjednike.

Za ovu knjigu uspjeli ste posjesti neke od sportaša koji slabo komuniciraju s medijima. Dolazi li tu do izražaja vaš podvig ili činjenica da ipak pišete knjigu pa to godi sugovornicima?

Naravno da njima godi, kome nije drago da se radi knjiga o njihovom uspjehu. Utvaram si da tu ima i mog novinarskog pedigrea jer znam objasniti sugovorniku što želim i da pristane na razgovor. Ali to je lakši dio posla - dobiti sugovornika za razgovor. Ono što je izazov je s njime imati kvalitetan razgovor u kojem će se on otvoriti. Tu je važno da oni shvate da mene fakti ne zanimaju koliko drugačiji pogled na sport koji onda stvara uspješan roman. I Zajecu, a i sada i rukometašima, ušao sam u intimu jer sam od njih izvukao emocije s nekim odmakom vremena, nepoznata sjećanja, potragu za nekim odgovorima s današnjim iskustvom. I to treba znati kvalitetno prenijeti na papir. Oni su ipak ljudi od krvi i mesa koji su prošli puno stresa i njihova živa riječ vrijedi više nego deset suhoparnih podataka iz almanaha u toj knjizi.

Smatrate da je uspjeh temelj financiranja sporta?

Uspjeh je gorivo, ali opasnost financiranja je u tome jer se traži horuk rezultat bez kvalitetnog sustava. A mislim da je važnija pouka ove knjige bavljenje sportom, igranje. Jer neće svi uspjeti u sportu kroz medalje, a to ne smije ni biti cilj, već bavljenje sportom, tako da mladi budu zdravi, otporni, odgojeni. Sport to daje i na to mislim kad kažem da se sredstva javnog financiranja moraju okrenuti. U sustavu s educiranim trenerima, koji su dobro plaćeni, i kvalitetnim organizacijskim strukturama klubova uspjeh će biti očekivan, a ne pojava kao što je bilo ovo zlato. Jer dok nisu osvojili tu medalju, moralo se okolo žicati novac da bi oni uopće otišli na to Svjetsko prvenstvo. Nisu imali doslovno ni da operu dresove. Nakon zlata krenula je opsada sponzora koji žele brendirati svoju tvrtku pomoću uspješnih sportaša. To je ta nadogradnja.

Imponiraju li vam pohvale sportaša o knjizi? Nikša Kaleb i Goran Šprem biranim riječima govore o vašem radu.

To su dečki koje sam gledao do jučer na TV-u kako zabijaju golove i tome se veselim. Oni su olimpijski pobjednici, svjetski prvaci. I oni kažu da uživaju u 'vožnji' kroz knjigu i prisjećaju se onog što su proživjeli. To je taj gušt koji sam spominjao i koji se ne može platiti. Naravno da to imponira i stvara neki dopamin za iduće podvige. Oni su ti zbog kojih uopće imam o čemu pisati.

Hoćete li pisati i dalje knjige o sportu?

'Najvjerojatnije hoću, ali to se ne planira. Ni prvu ni drugu knjigu nisam planirao, dogodilo se. Zato ne forsiram ništa, tražim dobru temu. Tko je mogao zamisliti da će knjiga o rukometu biti moj naslov? Na kraju je ispao, evo, zanimljiv hit', završio je Španović.