Ubojiti sinjski napadač harao je jugoslavenskim travnjacima tijekom šezdesetih i postavljao visoke kriterije koji su Dinamo učinili velikim klubom. Nakon dvije sezone igrali su polufinale Kupa kupova, dvije godine poslije finale Kupa velesajamskih gradova koji su 1967. i osvojili.

'Malo me iritiraju ove priče o sudbonosnim i ne znam kakvim utakmicama, neće biti smak svijeta ako ispadnemo. Prezimljavanje je svakako uspjeh, ali to je ujedno i normalan rezultat. Kad pogledamo tko sve igra u toj fazi, uopće nije čudno da se Dinamo nađe u tom društvu', rezonira jedan od najvećih igrača klupske povijesti i prisjeća se svog vremena:

'Mi smo 1967. igrali kao u transu. Atmosfera je bila izvrsna i lomili smo sve pred sobom. Na putu prema ta dva finala slavili smo i kod Bayerna i kod Porta, a doma nam nitko nije mogao ništa. Osim u finalu protiv Valencije, kad su nas i ozljede uzele na zub.'

Vremeplov se vratio na aktualni trenutak:

'Momčad je u padu forme, ali to nije važno. Ovakve utakmice su nešto posebno i nemaju veze s ostalim natjecanjima, stvorit će se sjajna atmosfera i to je posebna inspiracija igračima da pruže sve što mogu.'

Momčad je, smatra Zambata, dovoljno dobra za napraviti iskorak koji se čeka 41 godinu:

'Ova generacija bi trebala biti ta. Uloženo je puno truda u selekciju, a lijepo i koštaju i mislim da su sposobni za othrvati se pritisku i obaviti posao protiv Paoka. Ključna će biti psihološka priprema, siguran sam da će Vaha znati pogoditi pravu mjeru. Neke treba susprezati, neke podići, nije to lako.'

Je li optimističan?

'Svi ishodi su mogući, pogotovo ako pogledamo Dinamo do sada u sezoni. Pobjedu protiv Villarreala nitko nije očekivao, to je bila najbolja Dinamova utakmica proteklih godina, a onda su propustili priliku nokautirati impresionirani Paok. Nema sumnje da će oni biti daleko bolji nego u Solunu kad su bili u evidentnom strahu. Igor će faliti u obrani, ali dečki ga mogu nadomjestiti i ja im želim puno sreće', završava Zambata.