Kako cijela europska nogometna javnosti bruji o padu u Barcinoj igri, i mi smo na našem portalu Tribina.hr odlučili pitati naše korisnike što misle o tome. Jedinstven stav iznio je korisnik psellus, koji je spomenuo i nešto što bi navijači Barcelona vjerojatno doživjeli kao blasfemiju, a to je prodaja Messija:

'Pada li Barcelona u formi? Da. Radi li se o drastičnoj promjeni? Osim ako pad od uvjerljivo najbolje momčadi u Europi, do jedne od otprilike pet najboljih, tako tumačite, ne. Premda su i dalje jedna od najboljih momčadi, a činjenica da se nakon dva poraza za redom postavlja pitanje o njihovom stanju je potvrda visokog standarda na koji su nas naučili, slabiji su nego prije. Za to vjerojatno postoje tri razloga:

1. Potrošenost
U Guardiolino vrijeme Barcelona je igrala nogomet kojeg je karakterizirao visok posjed lopte u kombinaciji s intenzivnim presingom. Takva igra, u kombinaciji s Guardiolinim perfekcionizmom, je bila iznimno zahtjevna za igrače a uspjesi španjolske reprezentacije, i mnoge dodatne utakmice koje su oni donosili, su dodatno otežali stvari. Miguel Delaney je uoči prošlog Eura naveo podatak da su igrači koji čine jezgru španjolske reprezentacije, a većina njih je bila iz Barcelone, u prethodne četiri godine odigrali više utakmica nego glavni igrači bilo koje druge reprezentacije.

Zadržati jednako visoku razinu igre više od nekoliko godina je, pod tim uvjetima, vjerojatno nemoguće. Sve momčadi koje su kroz povijest igrale fizički i mentalno zahtjevan stil nogometa usporediv s Barceloninim su se ili raspale, poput Ajaxa u sedamdesetima, ili su nakon nekoliko godina morale mijenjati pristup, poput Milana u devedesetima. No, tu su i druge stvari…

2. Starenje jezgre momčadi
Kada je Capello preuzeo Milan, Van Basten je imao 27, Riijkard 29, Gullit 29, Donadoni 28 godina, dok je Maldini imao 23, Costacurta 25, a Baresi 31 na leđima. Jezgra njegove momčadi je bila dovoljno mlada za postupne promjene i također je bila sposobna pobjeđivati na više načina. U Barceloni, Puyol ima 35 godina i već je nekoliko godina daleko od najbolje forme, Xavi ima 33 i u sustavnom je padu od 2011., Iniesta ima 29 i očito je iscrpljen svim nastupima u prethodnim sezonama, Alves ima 30 godina, što je za ofenzivnog beka puno i ako ne uzmemo u obzir broj utakmica koje je odigrao i njegovu potrošnju na njima. Ostaje Messi, koji ima 26 ali je u stalnom punom naponu od tijnedžerskih godina.

Uz Messija, koji vjerojatno može nastaviti igrati na najvišem nivou još nekoliko godina, od jezgre momčadi iz Guardioline ere, na kojima se i dalje može graditi momčad, su ostali još Busquets i Pique. Za postupne promjene to je premalo, tim više što je teško zamisliti Barcelonu kako osvaja ligu na način na koji je to 1994. pošlo za ruku Milanu. Njima trojici se može pridodati Fabregasa i Neymara, ali treba biti svjestan kako Fabregas nije Xavi i ta će zamjena sama po sebi donijeti neke promjene. Dodatni problem je da je Barceloni od svih klubova najteže dovoditi nove igrače jer se iznimno teško prilagoditi na njihov stil igre. Kao bi riješili taj problem, u Barceloni su odlučili kupovati samo, više ili manje, vrhunske igrače, a ostatak dovoditi iz vlastitih mlađih kategorija. Što nas dovodi do trećeg problema:

3. Nedovoljna kvaliteta novih igrača iz La Masije
Premda je La Masia nastavila proizvoditi puno igrača, nitko od njih nije ostavio dubok trag na prvoj momčadi. Najbliže tome je došao Thiago Alcantara, kojeg su ovog ljeta prodali. Čak i ako dio njih ispadne dobar, pomalo je nerealno očekivati da će moći odmah zamijeniti Barelonine veterane bez da rezultati barem malo padnu. Premda ljudi očekuju od La Masie, kao i od svake druge slavne nogometne akademije, da stalno proizvodi igrače najviše kvalitete, na temelju mnogih primjera iz povijesti možemo zaključiti da je formiranje iznimne generacije u isto vrijeme u nekoj akademiji više izuzetak nego pravilo i za najbolje od njih. Barcelona bi trebala imati mnogo sreće da uspije proizvesti igrače koji bi mogli zamijeniti Xavija i Iniestu uz jednaku kvalitetu igre. Naravno, Barcelona uvijek može pokušati, i vjerojatno će morati, kupiti igrače koje će trebati.

Ako se odluče na taj pristup, jedno od mogućih rješenja je da u bližoj budućnosti odluče prodati Messija kako bi financirali dovođenje novih igrača. Premda trenutno to zvuči nevjerojatno i gotovo uvredljivo, za godinu ili dvije bi upravo to moglo biti optimalno rješenje.

Kada se sve uzme u obzir, Barceloni bi sada vjerojatno najbolje bilo da napusti puritanizam Guardioline ere i da bude pragmatičnija. Ako to želi postići, Martino, ili netko drugi umjesto njega, trebao bi početi micati nekadašnje nositelje igre iz prvog sastava, nešto što nikada nije jednostavno napraviti, a pogotovo ne u Barceloni gdje su oni proveli cijele karijere. Bi li to bio kraj tiki-take? Ako kao tiki-taku razumijemo samo ono što je igrala Guardiolina Barcelona, do neke mjere da. Ako ju pak razumijemo kao dio evolucije nogometnih ideja s početkom u Nizozemskoj u sedamdesetima, ili čak u Škotskoj u 19. stoljeću, onda ne.'

Ako imate drugačije mišljenje o temi, izrazite ga OVDJE, na portalu Tribina.hr.