Remi u današnjoj utakmici bi sigurno odveo i Njemačku i SAD u osminu finala. Mnoge je to navelo na spekulacije hoće li dvije momčadi, koje vode prijatelji i negdašnji suradnici iz stožera njemačke reprezentacije, Jürgen Klinsmann i Joachim Löw, kalkulirati na obostranu dobrobit.

Spekulacije takvog tipa su vjerojatno neizbježne, i ovisno o rezultatu susreta, pitanje jesu li Amerikanci i Nijemci odlučili surađivati bi se moglo priključiti standardnim repovima koji znaju ostajati nakon svih velikih natjecanja. U sjeni takvih spekulacija bi mogao ostati znatno dalekosežniji i potencijalno važniji fenomen, Amerikanci i Nijemci uspješno surađuju već godinama.

Kada je 2004. postao njemački izbornik, Jürgen Klinsmann se našao u nezahvalnoj poziciji vođenja momčadi koju su mnogi otpisivali na Svjetskom prvenstvu na domaćem terenu. Umjesto katastrofe koje su se mnogi pribojavali, u Njemačkoj se profiliralo nekoliko novih mladih igrača i trećim mjestom su premašena očekivanja.

Jedan od razloga uspjeha je bila fizička priprema igrača. Adresom stanovanja Amerikanac, Klinsmann je odlučio taj dio priprema povjeriti kompaniji iz zemlje koja već dugo najsnažnije pridonosi globalnom razvoju sve znanosti, pa tako i sportske. Isto su napravili i Turci uoči Eura 2008., kada su nanizali tri utakmice u kojima su stizali zaostatke. Ako gol protiv Hrvatske i je bio rezultat sreće, pobjede nad Švicarskom i Češkom nisu.

Nijemci su nakon 2006. nastavili suradnju i američki know-how je sada već poprilično zastupljen u europskom nogometu.

Nekoliko godina kasnije, 2011., Amerikanci su odlučili da im je, kako bi im reprezentacija napredovala, potreban strani izbornik. Uvijek izvrsno fizički pripremljene, reprezentacije SAD-a su uglavnom imale problem što im igrači nisu baš bili među tehnički najpotkovanijima i što su dolazile iz nogometne kulture u kojoj nije postojala dugotrajna tradicija razvoja nogometne taktike. Barem drugi problem se može riješiti angažmanom stručnjaka iz nogometnih kultura gdje to je slučaj. Premda mnogi sumnjaju je li Klinsmann, o čijem radu na taktici se igrači koje je prije trenirao nisu baš pohvalno izražavali, idealna opcija za tako nešto, dovođenje stranog trenera pokazuje da Amerikanci žele nadoknaditi vlastite manjkavosti.

Kuper i Szymanski su postavili tezu kako je razlog što nogometom dominiraju reprezentacije iz jezgre Europe postojanje mreže unutar koje se vrlo brzo izmjenjuju informacije. Potencijalno uključenje SAD-a u takvu mrežu bi moglo imati drugoročne posljedice na zbivanja na budućim velikim natjecanjima i odnose snaga u Svjetskom nogometu. To, a ne rezultat današnje utakmice, je puno zanimljivija moguća posljedica njemačko-američke suradnje.