Soudani je ove sezone postigao 11 pogodaka i tome dodao sedam asistencija što je i više nego dobar učinak za čovjeka kojeg se opravdano drži najboljim igračem lige, iako je vjerojatno što se samog nogometnog talenta tiče Junior Fernandes za klasu bolji igrač. No, kada se pogleda način postizanja golova i akcija gdje on dolazi do izražaja, dolazimo do zanimljivih zaključaka.

Pomalo je nevjerojatno, ali Soudani je većinu od 11 golova postigao glavom, dok su ostali golovi također padali unutar 16-erca, većinom iz neposredne blizine golu. Dakle, ne samo da Soudani nije igrač koji može udarcem izvan 16 redovito postizati golove, već nije niti netko tko može udarcem općenito matirati vratara. To i nije toliko važno za centralnog napadača, ali je iznimno važno za krilnog napadača, koji bi u pravilu (pogotovo ako kao lijevak igra na desnoj strani) morao svojim ulascima u sredinu biti opasan i sa ruba 16-erca.

S obzirom na gore spomenuto, pogledajmo njegove općenite vrline i mane. Počnimo s prednostima...

Fizikalije; od brzine preko snage do skočnosti
Alžirac je fizički dominantan igrač, kojeg je teško izgurati iz pozicije te koji može redovito snagom i skočnosti doći do dobre pozicije za skok. Ovo nije vidljivo samo na domaćim terenima, već se vidi u svakoj utakmici te bi bio značajan element na bilo kojoj razini nogometa. Također, fizičke mu predispozicije omogućuju prodoronost, pa je zato odličan igrač u kontranapadu, koji je sposoban okomitim kretanjem u jednostavnoj maniri proći pored protivnika.

Snalaženje u prostoru, igra u 16-ercu
Osim fizičke prisutnost, Soudani ima i mentalni element igre, koji se često opisuje kao predatorski instinkt. Zna se naći na pravom mjestu, dobro čita kako će neki od suigrača razmišljati, te razumiju logiku prostora i kretanja obrana. Ponekad previše riskira pa upada u nepotrebna zaleđa, ali svojim pozicioniranjem često je na pravom mjestu u pravo vrijeme. Činjenica da je ove i prošle sezone gotovo desetak pogodaka postigao na pravovremenu ubacivanje iz pozadine ili dobro pozicioniranje unutar 16, samo to potvrđuje.

Obrambena odgovornost, agresivnost kod pritiska
Osim kod napadačkog aspekta igre, Soudani koristi dobre fizičke predispozicije i u obrambenom dijelu. Dobar je kod protivničkih kornera u skoku, dobro vrši prvi pritisak na zadnju liniju, a ako ekipa, kako je to činio Alžir na Svjetskom prvenstvu, svoju igru temelji na obrani i tranziciji, Soudani može pokazati iznimnu disciplinu (što dosad nije pokazao u Dinamu) te odraditi sve što se od njega traži. Zna ispratiti igrača, pravilno pratiti liniju obrane svoje ekipe te ne ispadati iz formacije. U kontri je više nego dobar...

Sve ukupno, gledajući sve ove osobine, on je zapravo tipičan radi napadač, koji zbog superiorne fizikalije može igrati često na visokoj razini.
No, neke njegove mane ne mogu se zaobići...

Tehnička neprofinjenost; nedostatak vica u igri
Soudani je predvidljiv igrač, koji može proći jedan na jedan ali samo zato jer je jači ili brži od protivnika što dolazi do izražaja na otvorenom prostoru. On nema fintu, nema vic niti gotovo išta nepredvidivo prilikom svojih rješenja na terenu. Udarci mu često ne sjedaju na nogu kako treba, s distance nije opasan, te ne može izvesti ništa na malom prostoru čime bi protivnik nasjeo i otišao u prazno. Ovo se posebno vidi kada se na njega postavi agresivan te fizički dobar bek. Tada se može dogoditi da nestane iz utakmice gotovo svih 90 minuta.

Nedostatak nogometne vizije
Soudani je čovjek prevage, igrač koji će često postići onaj pogodak koji donosi bodove i koji je često bolji što je utakmica više u egalu. No, i dalje nema ono što se zove nogometna vizija – sposobnost da igru gleda u njezinu globalu i razumije kako što bolje napraviti da njegovi suigrači igraju bolje. Njegove kvalitete su većinom individualne, pa samim time osim što može napraviti višak i tako prostor za suigrače, nema druge elemente igre kojima svoje suigrače čini boljim igračima nego što jesu. No, to je česti manjak igrača njegove pozicije.

Ograničen repertoar udaraca i dodavanja
Možda i najveći problem je ograničenost sposobnosti i repertoara, kako udaraca tako i rješenja na terenu. Soudani nije monolitan igrač, ali nije ni daleko od toga. Desnom nogom ne može pucati gotovo niti s jedne pozicije, ima problema s primanjem lopte (pogotovo u trku), nema gotovo nikakvu dijagonalnu ili 'duboku' loptu te povremeno ima problema u suradnji sa suigračima. Soudani je igrač koji ima kvalitete jedan na jedan, zna ubaciti loptu te svojim fizikalijama dolazi do dobrih pozicija te superiorne igre glavom. Ali dalje od toga, nema stvari kojima bi se istaknuo.

U globalu, Soudani je za klasu bolji igrač u odnosu na ono kakva je Dinamo momčad, ne i dvije koliko bi trebao biti kako bi se mogao nadati da može biti bilo kakav faktor u momčadima koje aspiriraju prema europskom vrhu. Štoviše, niti ova razina igre i kvalitete nisu mu dovoljne kako bi mogao biti siguran da će biti makar i siguran prvotimac (ako već ne zvijezda) u klubovima druge europske lige. Vjerojatno je najbolje rješenje i za njega i za Dinamo da on ostane u klubu kao prva zvijezda narednih nekoliko sezona.

Za Dinamo je to dobro zato što teško da mogu prodati 27-godišnjeg Alžirca (koji ne spada među EU igrače i time upada u kvotu od tri stranca) za novce o kojima se priča da bi zadovoljili ambicije modre uprave. Teško je zamisliti scenarij u kojem bi bilo koji zapadnoeuropski klub (a to su top klubovi Europe) platio 7-8 milijuna eura, koliko bi zadovoljilo Dinamove financijske apetite. Toliko mogu dobiti iz Rusije ili Katara, ali kako smo saznali, te destinacije ne zanimaju Soudanija.

Samim time, Dinamu je isplativije u svojoj momčadi imati igrača na kojeg mogu računati kada je gusto, koji im daje kvalitetu više, te koji može napraviti razliku u teškim europskim okršajima. Novac od nagrada UEFA-e trebao bi kompenzirati njegovu odštetu, a Dinamo bi mu trebao ponuditi najveći ugovor u momčadi, status zvijezde te ga prezentirati kao čovjeka koji će ih voditi prema europskoj slavi.

Ukratko, ono što je Brazilac Tavares u Mariboru, koji tamo kvalitetom odskače, Dinamo mora nagovoriti Soudanija da postane u Zagrebu.

Za Soudanija ostanak ima smisla jer on u inozemstvu ne može otići u klub koji spada u sam europski vrh

, već u klub druge europske lige. Tamo mu plaća neće biti značajno veća od onoga što bi mu Dinamo mogao ponuditi ako ode do svojih limita, a klupske će se ambicije temeljiti na gornjem domu u nacionalnom prvenstvu, te mogućem izletu u Europi. Istina, igrat će jače i kompetitivne ligaške utakmice, ali to čovjeku u kasnim dvadesetima nije pretjerano važno, jer nema toliko prostora za razvoj, ako uopće ima. Štoviše, možda mu blaži ritam naših terena i više odgovara ako ima ambicija postići velike stvari u nacionalnom dresu i dolaziti svjež na prvenstva i kvalifikacijske utakmice.

Stoga, ostankom u Dinamu dobio bi status zvijezde koja može voditi momčad do uspjeha koji bi ostali zapamćeni u povijesti, dovoljno slobode da se može odazvati u reprezentaciju kada god i kako želi, te lagodnu situciju po pitanju ritma ligaškog nogometa te mogućnosti koje to nosi sa sobom.

Dva su problema ove priče; Soudaniju je vjerojatno kada je dolazio u Dinamo rečeno da dolazi u 'obećanu zemlju' za izlazne transfere. Drugi je problem negativna atmosfera oko kluba te nedostatak publike – dvije stvari koje onemogućuju da se proda priča oko višeg cilja u klubu, kao što to čine recimo Hajduk, pa čak i prije spomenuti Maribor. Stoga, iako bi njegov ostanak imao smisla, teško je u ovom trenutku prodati takvu priču iz Dinamove perspektive. Možda se nešto promijeni, pa to postane moguće.