Jednom svakih sedam dana isti čovjek sebi u čast organizira konferenciju za medije i pred okupljenim novinarima veliča svoje uspjehe. Na silu se trudi objasniti svima da je on neshvaćeni genijalac koji sve što dotakne pretvori u zlato. Kao dokaz svoje talentiranosti iznosi činjenice koje neupitno potvrđuju ono što nam sve ove godine ponavlja – to da je izuzetno uspješan. Za kriterije kojima dokazuje svoju uspješnost uzima sportske rezultate i financijsko poslovanje. Kad ga čovjek sluša i gleda kako iznosi te činjenice pomislio bi da je jedan od onih neshvaćenih ljudi u svom vremenu. No, nakon što proanaliziramo njegov rad postaje nam jasno zašto nismo prepoznali genijalca koji zivi među nama.

Dinamo je devet puta za redom prvak države i višestruki je osvajač kupa. Zaključak se nameće sam po sebi: Modri dominiraju domaćim natjecanjem i po tom su kriteriju uspješni. Usprkos činjenici da klub ima veci budžet od svih drugih klubova u ligi zajedno i realnosti da gazda Dinama ima apsolutnu kontrolu nad hrvatskim nogometom, svaki drugi zaključak ne bi bio pošten. No, istina počinje izgledati drugačije kad zavirimo u nastupe Dinama u Europi.

Kriterij kojim sadašnja uprava Dinama ocjenjuje svoju uspješnost u Ligi prvaka i Ligi UEFA je broj odigranih utakmica, odnosno sudjelovanje u tim natjecanjima. Svatko tko se ozbiljno bavi bilo kojim sportom zna da je kriterij sudjelovanja umro s pojavom profesionalnog sporta i da su jedino mjerilo uspješnosti rezultati. U zadnjih 10 godina, od kada je genijalac prvi i najodgovorniji čovjek kluba, Dinamo je u 42 nastupa u grupnim fazama natjecanja u Europi ostvario samo 6 pobjeda. Stvari izgledaju još bolje kad se pogledaju zadnje 3 godine. U tom je razdoblju Dinamo odigrao 18 utakmica, ni jednom nije pobijedio i osvojio je tek dva boda od mogućih 54! Oboreni su i drugi negativni rekordi. Posebno boli onaj o najmanjoj posjećenosti u povijesti Lige prvaka. No, za poslušnu Skupštinu Dinama, ti su rezultati proglašeni uspješnima. Usporedbe radi, Maribor je ove sezone uspio prezimiti u europskim natjecanjima, iako ima dvostruko manji budžet od Dinama. Maccabi, Slovan Liberec, Esbjerg, Černomorec također, unatoč znatno slabijem budžetu. Teško nam je zamisliti što bi genijalac iz ove priče radio i pričao na konferencijama za medije kad bi ostvario takav uspjeh.

Budući da nas vodstvo kluba svakodnevno podsjeća da su oni od Dinama stvorili europski klub, neka javnost sama zaključi koji od navedenih kriterija bi trebali uzeti u obzir pri ocjenjivanju uspješnosti aktualne uprave – rezultate iz hrvatske lige ili rezultate iz europskih natjecanja.

Drugi kriterij koji uprava kluba uzima kao relevantan, kad ocjenjuje svoju uspješnost, je financijsko poslovanje. Kažu da klub vrhunski posluje i kao primjer navode transfere koji su se ostvarili za vrijeme svog mandata. Brojke kažu da su u tom segmentu doista uspješni. Više od 140 milijuna eura prihoda je neoboriv dokaz. Pregledom transfera se zaključuje da su svi igrači koji su se prodali domaći dečki koji su uglavnom potekli iz omladinske škole. Je li i njih stvorio onaj koji ih je i prodao? Ako se osvrnemo malo u prošlost, vidjet ćemo da je Dinamo i prije, a sasvim sigurno će i ubuduće stvarati i prodavati igrace iz vrlo jednostavnog razloga. Dinamo kao najveći hrvatski klub privlači djecu iz čitave Hrvatske i ona uz pomoc roditelja, okoline, trenera i prije svega vlastitih talenata postaju igrači koje traže veliki i bogati europski klubovi. Dinamo je uspješno stvarao i prodavao igrače i prije dolaska gazde na čelo kluba, a činit će to nakon što jednog dana ode iz kluba. Primjerice, u sezoni 1999./00. klub je od transfera uprihodio više od trideset milijuna eura.

Kad za kriterij uspješnosti poslovanja uzimamo u obzir prodaju igrača onda logika nalaže da uzmemo u obzir i kupnju igrača, prije nego li donesemo konačnu ocjenu. U 10 godina vođenja kluba genijalac je kupio 45 stranih igraca. Ni jedan od njih se nije pokazao kao pametna kupovina, jer klub na njima nije zaradio, a izostali su i sportski uspjesi. Većina tih transfera se može okarakterizirati kao potpuni promašaji, budući da igrači nisu ostavili nikakav igrački trag u klubu. Neki od njih nisu zabilježili ni par nastupa,a najavljivani su kao perverzna pojačanja. Tko je za to odgovoran? Može li se i taj segment u poslovanju kluba proglasiti uspješnim? Ako si uprava pripisuje zasluge za odličnu prodaju igrača, valjda bi bilo pošteno da preuzme i odgovornost za lošu kupovinu. Odgovor na ova pitanja dao je predsjednik kluba Mirko Barišić koji u nedavnom intervjuu najavio kupnju novih 7-8 pojačanja iz J. Amerike i slavodobitno kazao 'Kaj nam pak moreju'. Ti igrači platit će se novcem od kredita, a ne novcem akumuliranim od transfera, koji je očigledno ispario. Shvatili smo gospodine Barišiću, vi ćete i dalje interes obiteljskog biznisa pretpostaviti interesu kluba i navijača i nije vas briga što javnost misli o tome.

Gazda je u 10 godina svoje vladavine smijenio 23 trenera. Neka javnosti i tim trenerima objasni zašto ih je mijenjao kad su bili tako dobri. Neka nam gazda pokaže klub bilo gdje na svijetu koji mijenja trenere svakih 6 mjeseci, a da za sebe može reći da je uspješan. Postoji jedan klub koji jednakim tempom mijenja trenere. To je Hajduk, klub kojeg Dinamovi čelnici često uzimaju kao primjer neuspješnosti i nesposobnosti.

Dinamovi prihodi od marketinga su katastrofalni. Strateških sponzora nema, a navijači gotovo i da ne kupuju klupske suvenire. Prihodi od utakmica ne postoje, jer klub dijeli karte po kunu i time pokazuje što misli o sebi.

Katastrofalan je i odnos kluba prema navijačima. Dinamo je izgubio generacije navijača. Mlade ljude Dinamo ne zanima. Oni radije odlaze na hokejaške utakmice Medveščaka. Stariji ionako više ne dolaze na stadion.

Iz svega navedenog je jasno da u klubu ne postoji jasna vizija i strategija, već je sve podređeno obiteljskom biznisu. Da nije stvari su mogle izgledati bitno drugačije. U zadnjih 7 godina Dinamo je od transfera igrača zaradio oko 140 mil. eura. Kad se tome pridoda još oko 100 mil. eura koje je dobio od Grada, Holdinga, Turističke zajednice i državnih tvrtki, te oko 35 milijuna eura koje je klub zaradio igranjem Europi, ukupni se prihodi penju na oko 300 milijuna eura. Ako znamo da je budžet klubova iz regiji koji postižu slične i bolje rezultate oko 15 mil. eura, onda možemo zaključiti da je Dinamo unatoč znatno većem budžetu ostvario znatno slabije rezultate. Da je uistinu uspješan kao što se predstavlja, genijalac s početka priče bi genijalno iskoristio situaciju u kojoj ima punu podršku Grada, najbolje igrače u ligi (o generaciji Modrića, Dudua i Ćorluke i da ne govorimo) i punu kontrolu nad HNS-om. Uspio bi postići znatno bolje rezultate u Europi, imao bi puniji stadion, a sigurno bi privukao i pokojeg bogatog sponzora. Uz to, sa svim sredstvima i podrškom Grada koju uživa uprava je mogla sagraditi pristojan stadion za 25-30 tisuća gledatelja. Da je to gazda učinio ne bi morao sebi u čast organizirati konferencije za tisak, već bi navijači stajali u redu da mu stisnu ruku i pozdrave vizionara.

Odgovor na pitanje je li gazda genijalac ili lažni prorok najbolje daju prazne tribine. Njihova zaglušujuća tišina razotkriva tko je i što genijalac iz ove priče, piše na službenoj facebbok stranici inicijative Za naš Dinamo.