Popularni Zizou debi je doživio u svojoj Francuskoj 1998. gdje će postati i svjetski prvak. Od prvog dvoboja protiv Južne Afrike (3:0) se nametnuo kao vođa, ali već u drugom dvoboju došli su problemi. Iako je Francuska vodila sa 2:0 protiv Saudijske Arabije, Zidane je u 71. minuti nagazio na protivnika i zasluženo je isključen. Dobio je dvije utakmice kazne, ali Francuska se zlatnim golom Blanca uspjela provući kraj Paragvaja i ući među osam.

Tamo je uslijedila uspavanka protiv Italije, ali domaćin je (Zidane je bio točan u prvoj seriji) prošao nakon penala. Na polufinale protiv Hrvatske nije potrebno prizivati sjećanja i uslijedilo je finale. Zidane je još čekao prvi gol i dočekao ga. Točnije, Taffarelu je zabio dva, oba glavom, i Francuzi su po prvi put postali svjetski prvaci.

Naslov su branili na istoku Azije, ali snašla ih je krajnje neočekivana sramota. Nisu prošli skupine, a da bi dojam bio konačan, protivnicima nisu zabili nijedan gol. Ključni problem bila je upravo ozljeda Zidanea koji je, još uvijek nespreman, igrao samo treće kolo protiv Danske, ali nije im pomoglo. Opet su poraženi i kući su se vratili pognutih glava.

Treći pokušaj došao je u Njemačkoj prije četiri godine. Francuzi su opet počeli neuvjerljivo, ali nakon remija protiv Švicarske i Koreje, svladali su Togo i prošli dalje. U preokretu protiv Španjolske (3:1) zabio je prvi gol na turniru, a nakon slavlja protiv Brazila, u polufinalu je zabio jedini gol Portugalcima. Uslijedilo je finale protiv Italije u Berlinu, u fokusu pozornosti bio je upravo Zizou.

Već u sedmoj minuti zabio je iz penala, no lajavi talijanski stoper Materazzi uskoro je izjednačio. Luca Toni uskoro je pogodio prečku i produžeci su bili neizbježni. U dodanom vremenu Zidane je, ponovno glavom, sjajno pucao pod prečku, ali Buffon je 'noktima' spasio gol. I onda je veličanstveni ćelavac napravio posljednji potez karijere: u opjevanom sukobu nokautirao je Materazzija glavom i zaslužio isključenje u 110. minuti. Italija je nakon penala uzela naslov, a Zidane, prema propisima, nije smio ni doći na ceremoniju. Glava, koja mu je i u simboličkom i u doslovnom smislu donijela najljepše trenutke karijere, na kraju je postala oružje kojim je neslavno završio karijeru.

Za svoj potez se nebrojeno puta ispričao suigračima i navijačima, ali nikada i Marcu Materazziju.