Međugorje je vidjelo mnoga čuda, počevši od Gospina ukazanja, pa sve do činjenice da su u malom hercegovačkom mjestu stasala dva trofejna tenisača. Danas se može pohvaliti time kako su glavni lik ove naše priče Ivan Dodig te njegov prijatelj i kum Marin Čilić podarili rodnoj grudi čak pet naslova pobjednika Grand Slam turnira.

A životna priča Ivana Dodiga (34), koji danas slobodno može kazati kako je iza njega više nego uspješna teniska karijera, mogla je krenuti potpuno drugačijim putem.

S osam godina počeo je trenirati tenis - njegov stric Željko napravio je teniski teren u Međugorju te je bilo logično da počne 'udarati'.

Prošao je sve i svašta, iskusio kako je to spavati na kolodvorima, u automobilu...

'Nisam imao izbora, ha, ha. Kao mali našao sam neki reket i počeo udarati. I tako je krenulo...', prisjetio se svojih početaka Ivan Dodig. I bio je sjajan, jedan od najnadarenijih tenisača BiH u svojim godinama.

Ali iz tamošnjeg saveza jednostavno nije bilo sluha ni novca. Obitelj je tih godina pomagala koliko je mogla, ali zbog neimaštine Ivan je nastupao samo na turnirima do kojih je mogao stići automobilom ili vlakom. Prošao je sve i svašta, iskusio kako je to spavati na kolodvorima, u automobilu... Za nešto bolje ili luksuznije tih godina novca jednostavno nije bilo. Obitelj je jedva spajala kraj s krajem, a Ivan Dodig je zbog neimaštine morao propustiti dvije godine juniorskog tenisa...

'Nije bilo novca, igrao sam sitno samo u susjednim državama, dalje nisam mogao putovati. Troškovi su bili previsoki. Nikakvu logistiku nisam imao, nikakvu podršku struktura. Nije to uvijek lako, gledaš oko sebe i vidiš igrače kojima su u pratnji trener, kondicijski trener, fizioterapeut, maser, psiholog. Na njemu je samo da igra, sve drugo oko njega savršeno je posloženo. Što se mene tiče, slobodno mogu reći - da mi nije bilo obitelji, ni mene danas ovdje ne bi bilo. Uvijek su me bezuvjetno podržavali, a do kraja života zahvalan ću biti i Juraju Ivankoviću. On je jedan od rijetkih izvan kruga rodbine koji je bio uz mene kad sam najviše trebao pomoć, kad je bilo najteže, kad nisam imao ni za sendvič, bezuvjetno mi je pomogao...', priznao je danas četverostruki osvajač Grand Slam turnira i nastavio:

'Tijekom godina bilo je stvarno svega, razmišljao sam i odustajanju od tenisa, ali vratio bih se kući i dva dana poslije ponovno se prihvatio reketa. Volim to što radim, ljubav prema tenisu uvijek mu gurala naprijed. Bilo je teških trenutaka i nije ih bilo malo, ali i bez novca i pritisnut drugim poteškoćama, uvijek me vukla ljubav prema tenisu. Imao sam svojih sumnji, ali u konačnici uvijek sam se nadao da će mi se jednom otvoriti, da ću doći do svojih pet minuta.'

S 19 godina odlučio je krenuti u profesionalne vode te je 2004. godine započela sportska i životna priča koja bi se vrlo lako jednog dana mogla pretočiti u filmski scenarij. Priča koja doslovno ide od samog dna pa preko trnja do zvijezda. I do današnjih dana, u kojima se Ivan Dodig može pohvaliti time kako u svojoj kolekciji ima čak četiri trofeja osvajača Grand Slam turnira - tri puta osvajao je Roland Garros, prvo 2015. godine u paru s Brazilcem Marcelom Melom, a potom i u mješovitim parovima 2018. i 2019. godine, da bi prije tjedan dana osvojio Wimbledon. Posljednja tri Grand Slama osvojio je u paru s Tajvankom Latishom Chan. I gotovo je sigurno da na tome neće stati...

Da bi doživio igračku i životu katarzu, prvo je doslovno morao napraviti krš i lom.

No da bi stigao do svega toga Ivan Dodig je morao proživjeti puno padova, ali svaki put spremno je ustao i vraćao sve jači. Igrao je na početku mahom turnire ITF Futures i Challenger, pomalo skupljao bodove i uspinjao se na ATP-jevoj ljestvici. Do 22. godine života igrao je pod zastavom BiH, tih godina bio je prvak BiH, osvojio je više od 200 medalja, ali od 2009. godine odlučio je nastupati za Hrvatsku.

Na ATP Touru debitirao je u veljači 2008. godine na turniru u Marseilleu. Prošao je tri kola kvalifikacija, a onda ga je na samom startu dočekao nitko drugi do Novak Đoković! Bilo je lakih 6:1, 6:4. Za Đokovića, naravno...

'U početku karijere nije mi bilo važno koja je zastava pokraj mojeg imena. No uvijek mi je bila želja igrati za Hrvatsku i to sam realizirao 2009. godine', prisjetio se Dodig, kojemu je ta godina doslovno bila prijelomna.

Da bi doživio igračku i životu katarzu, prvo je doslovno morao napraviti krš i lom. Učinio je to na ATP-jevom turniru u danskom Koldingu. Do finala je tada stigao uz puno muke, u svakom se meču svađao sa sucima, publikom, protivnicima. U finalu je igrao protiv engleskog tenisača Alexa Bogdanovica, a nakon što je dobio drugi set Dodig je krenuo prema svlačionici, na pauzu. Na putu prema tunelu nešto je dobacio jednoj od linijskih sutkinja, a ona je to prijavila glavnom sucu.

Nakon svega glavni sudac opomenuo ga je zbog toga, a potom su reagirali supervizori turnira te odlučili da će ga - diskvalificirati. I tu je Dodig 'pukao'. Na proglašenju pobjednika nije mogao izdržati te je svoj pehar za drugo mjesto na turniru bacio o zid i demonstrativno izašao iz dvorane!

'Danas mi je krivo zbog toga. Ali da nisam razbio taj trofej, danas ne bih bio tu gdje jesam. Morao sam izbaciti sve frustracije iz sebe, svašta mi se motalo glavom, razmišljao sam i o prekidu karijere', priznao je svojedobno Dodig prisjetivši se tog nemilog događaja. Tada je drugi put u karijeri razmišljao o povlačenju iz tenisa... Srećom, toliko je tvrdoglav i odlučan te je ipak nastavio karijeru.

Već na startu 2010. godine vidjelo se kako je na terenu neki novi Ivan Dodig. Na Australian Openu u 1. kolu pobijedio je svojedobno prvog tenisača ATP-jeve ljestvice Juana Carlosa Ferrera i najavio sjajnu sezonu.

'To je bio jedan od ključnih trenutaka u mojoj karijeri. Shvatio sam da mogu igrati protiv najboljih i pobjeđivati ih. To mi je dalo strašno puno samopouzdanja', prisjetio se. Te godine još je prošao u 2. kolo Wimbledona i US Opena, a sljedeća 2011. godina bila je još plodnija.

Na samom početku te 2011. godine osvojio je svoj prvi i jedini ATP-jev turnir u pojedinačnoj konkurenciji u karijeri - Zagreb Open! Na putu do tog trofeja morao je pobijediti Granollersa, Marchenka, Ivana Ljubičića, Garciju Lopeza, a u finalu je pao Michael Berrer.

Parovi su mu postali specijalnost

Potom je na ATP-jevom turniru u Barceloni stigao do finala u kojemu ga je svladao Rafa Nadal 6:3, 6:2, potom je izgubio finale s'Hertogenboscha, ali zadovoljštinu je dobio na ATP-jevom 1000 Mastersu u Montrealu - u 2. kolu nakon velikog preokreta izbacio je Rafu Nadala i barem donekle mu se osvetio za poraz u finalu Barcelone.

I tu se zakotrljala priča o uspjehu, a 2013. godine ostvario je najbolji renking u pojedinačnoj konkurenciji, bio je 29. igrač svijeta. Već je tada pogledavao prema parovima, a kad se udružio s Brazilcem Marcelom Melom, postalo je jasno da će ubojiti dvojac napraviti velike stvari. Dečki su jednostavno kliknuli te 2013. godine stigli do finala Wimbledona, a potom i osvojili ATP Masters 1000 u Šangaju.

'Oduvijek sam volio parove. Brazilac je odličan, odlično se zabavljamo, a i na terenu nam ide', kazao je Dodig te je s Melom do 2016. godine osvojio ukupno šest turnira - uz Šangaj, to su Acapulco, Pariz, Cincinnati i Montreal te 2015. godine prvi Grand Slam, onaj u Roland Garrosu!

'Melo i ja imamo kemiju u tenisu koja funkcionira iako imamo različit pogled na taj sport. Ono što nas čini puno boljima činjenica je da smo izvan terena veliki prijatelji, puno toga prolazimo zajedno. Ako želite funkcionirati, ne smije biti napetosti, mora biti apsolutna sloga te mir, a mi to imamo. To nas čini uspješnijima', kazao je tada Ivan i napomenuo:

'Roland Garros je kruna karijere!'

Istina, prvi se uvijek pamte, najdraži su, ali nastavio je Dodig sakupljati Grand Slam titule, samo sada u mješovitim parovima. U samo dvije godine osvojio ih je tri - na Roland Garrosu, koji mu očigledno leži, obranio je 2019. godine titulu koju je s Tajvankom Latishom Chan (29) osvojio 2018. godine. A onda su prošlog tjedna Dodig i Chan pokorili konkurenciju na 'svetoj travi' Wimbledona!

Od nastupa u pojedinačnoj konkurenciji Ivan Dodig je praktički odustao, mučile su ga posljednjih godina i ozljede (problemi s leđima), ipak se već približio veteranskim godinama. No osvajati turnire nije zaboravio. Tako je s Marcelom Granollersom osvojio Rotterdam (2017.) i Basel (2017.), s Matom Pavićem je uzeo naslov u Hamburgu (2017.) i Chengdu (2018.), s Rajeevom Ramom osvojio je München (2018.), a u 2019. godini je do sada s Eduardom Roger-Vasselinom osvojio Montpellier i Lyon.

Osvajanje Wimbledona kao kruna karijere. Ali Ivan tu ne misli stati...

U mješovitim parovima sjajno je krenuo s Indijkom Saniom Mirzom, no izgubili su dva Grand Slam finala - 2016. u Roland Garrosu te 2017. na Australian Openu. A onda je 'kliknuo' s Tajvankom Latishom i osvojio 'tri od tri'. Prvo je 2018. pao Roland Garros, a tu su titulu na zemlji u Parizu obranili ove godine, da bi krunu karijere u mješovitim parovima doživio u Londonu pokorivši konkurenciju u Wimbledonu.

'Svaki igrač kad krene igrati tenis želi osvojiti Wimbledon, velika je to stvar. To su sve veliki mečevi. Igrali smo vrhunski ovaj turnir. Nastupali smo šest puta zajedno, a osvojili smo tri Grand Slama zajedno. Nadam se da možemo osvojiti i dva Grand Slama koja nam nedostaju', optimističan je Dodig, a Latishu je dobio 'na prepad'.

'Ovaj tip se pojavio ispred mene u restoranu u Indian Wellsu i pitao me imam li partnera za Roland Garros. Gledala sam ga u čudu, nikada prije nisam razgovarala s njim i nisam znala što bih rekla. Odgovorila sam da ću razmisliti...', otkrila je Latisha Chan, sjajna tajvanska tenisačica koja je u karijeri igrala parove s Martinom Hingis te s njom već osvojila devet turnira, uključujući US Open.

Na kraju je pristala. I nije pogriješila... Do sada su odigrali šest Grand Slamova, tri su osvojili, na US Openu su morali odustati zbog ozljede. Sljedeći ciljevi su im trofeji US Opena i Australian Opena.

'Sjajno se razumijemo na terenu i uvijek smo podrška jedno drugome. Ono što mi se sviđa kod Ivana to je što se prema meni odnosi s puno poštovanja na terenu, nikada mi ništa ne predbacuje i znam da bi sve učinio za mene', kaže Chan.

U današnje vrijeme možda je i najteži posao odgoj djece

Ne treba zaboraviti kako je Ivan Dodig standardni član hrvatske Davis Cup reprezentacije, a dugo godina igrao je i pojedinačne i mečeve parova u kojima je naš najveći adut. Posebice kad je na terenu sa svojim velikim prijateljem, kumom i rođakom Marinom Čilićem (Marinova majka Koviljka rođakinja je Ivanova oca Tomislava!).

'Odrastali smo gotovo kuću do kuće, stotinjak metara udaljeni jedan od drugog, i Marin mi je najbolji prijatelj na Touru. Puno razgovaramo, međusobno se podržavamo, on gura mene kad mi ne ide najbolje, ja sam tu za njega kad je on u maloj krizi. Međusobno se motiviramo i to nam puno znači, tenis je individualni sport, svatko gleda na sebe, ali vrlo je bitno imati nekoga s kime o svemu vezanom za tenis u svakom trenutku možeš razgovarati', otkriva Dodig i dodaje:

'Zahvalan sam Gospi Međugorskoj što je meni i Marinu podarila talent, kao i svim drugim sportašima iz našega Međugorja. Blagoslovljeni smo tim darom i moramo uvijek biti zahvalni.'

Ne treba isticati kako je kruna reprezentativne karijere za Dodiga i njegova kuma Čilića zasigurno bilo osvajanje Davis Cupa u Lyonu prošle godine. 'Salatara' je više nego zasluženo završila u njihovim rukama, na čast i ponos hrvatskog tenisa i sporta općenito.

Privatno je Ivan Dodig poprilično povučen i samozatajan. Baš mu je obitelj najbolje utočište kad se vrati s napornih turneja i putovanja diljem svijeta. U studenom 2013. godine oženio je dugogodišnju djevojku Maju, a kum mu je bio Marin Čilić. Par je već šest godina u sretnom braku koji su okrunili sinovima, trogodišnjim Josipom i petogodišnjim Petrom.

'U današnje vrijeme možda je i najteži posao odgoj djece. No samo treba usmjeravati dijete prema pravom putu i nema bojazni od nečega negativnoga', kazao je Ivan Dodig svojedobno u razgovoru za Story i dodao kako će podržati sinove, baš kao što su njegovi roditelji podržali njega, ako se odluče profesionalno baviti sportom:

'Nisam pobornik prisiljavanja djece na nešto. Budu li imali želju i volju baviti se sportom, sigurno ću ih podržati. Nije bit u tome što bih ja volio i želio, nego što će moja djeca sutra htjeti i voljeti. Tako razmišlja i moja supruga.'

Najteže mu pada razdvojenost od obitelji jer dečki su još premaleni da bi ga mogli pratiti na svim turnirima diljem svijeta.

'Nije nimalo lako, pogotovo kad djeca rastu i želio bih provoditi što više vremena s njima. Zato sam, kad sam kod kuće, s njima i dan i noć. Ne odvajam se od njih.'

Otkrio je Ivan Dodig i do kada se misli profesionalno baviti tenisom.

'Teško je reći do kada traje karijera profesionalnog tenisača. Svi smo različiti i svatko ima svoj stil igranja. Najbolji primjer je Ivo Karlović jer je u vrhunskoj formi u 40. godini, a s druge strane, Mario Ančić morao je prekinuti karijeru u 26. godini zbog zdravstvenih razloga. Jako je teško reći kad je za što pravo vrijeme, ali važno je slušati svoje tijelo. Nakon karijere sigurno ću ostati u sportu, vjerojatno u tenisu', zaključio je Ivan Dodig, a ove godine slavi 15 godina profesionalne karijere.

Prošao je težak put, od samog dna do vrha, dva puta ozbiljno je razmišljao o povlačenju iz tenisa, no kad bi danas podvukao crtu, imao bi se čime pohvaliti - osvojio je ukupno 17 turnira, od toga samo jedan u pojedinačnoj konkurenciji, ostale u parovima, a među njima i četiri Grand Slama. Samo od turnirskih nagrada zaradio je gotovo sedam milijuna dolara, a iz Wimbledona se vratio bogatiji za 55 tisuća dolara (nagrada za pobjedu u mješovitim parovima iznosi 110 tisuća dolara i dijeli ju s Chan). Kako su krenuli, Dodig i Chan sigurno će već ove godine napasti US Open, a onda je u siječnju na redu Australian Open. Nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako povežu Grand Slam u 2020. godini jer u mješovitim parovima - ako ostanu zdravi - nemaju dostojne konkurencije!