Naslovi i članci s tog nadmetanja najviše su se bavili Noriakijem Kasaijem, uz čestu opasku da će to teško netko ponoviti. No nije prošlo dugo i Kasai se sam pobrinuo za 'repete'. Elita se 3. ožujka okupila u finskom Lahtiju i nakon dvije serije legendarni Japanac opet je postao glavna priča. Završio je na 28. mjestu, ovoga puta osvojivši još tri boda u Svjetskom kupu. Kao bonus, dan prije je kao član japanske reprezentacije na istoj skakaonici došao do petog mjesta.

Da Kasai nije u Lahtiju napravio ono što je napravio, vjerojatno opet ne bi u prvom planu bio pobjednik, Austrijanac Jan Hörl. Naime na drugom mjestu bio je još jedan veteran, veliki Slovenac Peter Prevc, o čijoj smo najavi umirovljenja na kraju ove sezone nedavno pisali.

No Prevc je u odnosu na Kasaija - dječačić. Kad se rodio 1992., Japanac je odrađivao svoju petu sezonu u Svjetskom kupu, i to jednu od najuspješnijih. Iste godine postao je i svjetski prvak u letovima, čime se Prevc kasnije proslavio. Što tek reći za dvojicu spomenutih pobjednika u Sapporu i Lahtiju: svjetski rekorder Kraft još je godinu mlađi od Prevca, a Hörl je prema njima prava beba - rođen je 1998. I svi su se morali pokloniti Kasaiju, ma koliko nekome ta četiri boda s dva natjecanja izgledala skromna.

Skakao je u vrijeme u kojem su skije još morale biti paralelne

Svašta je Kasai pregurao preko glave u karijeri. Skakao je u vrijeme u kojem su skije još uvijek morale biti paralelne, a V-položaj odnosio je bodove. Skakao je protiv najvećih među najvećima, poput Mattija Nykänena i Jensa Weißfloga, preživio brojne promjene pravila i stilova te uvijek bio cijenjen i među suparnicima i publikom. Tako je i sada - nitko mu se ne ruga zbog poodmakle dobi.

'Kad je sve ovo počelo, mislio sam da mi se smiju zbog godina. A onda sam osjetio da doista navijaju za mene', rekao je nakon povratka.

Za nekog od skoro 52 godine osvojeni bodovi veliki su poput planine, posebno zbog toga što su prvi koje je Japanac osvojio još od 2019., kad je posljednji put skakao u Svjetskom kupu izvan Japana. Osim toga, ovih nekoliko natjecanja označilo je njegov povratak iz mirovine u kojoj je sudjelovao na japanskim nacionalnim natjecanjima te u drugom i trećem rangu međunarodnih skokova, i to sa sasvim lijepim uspjehom. A vrijedi zabilježiti i to da su bodovi ostvareni pod trenerskom paskom Slovenca Matjaža Zupana, jednog od članova reprezentacije Jugoslavije koja je u Calgaryju 1988. došla do srebrne medalje.

Ostat će ubilježen u povijesti ovoga sporta

Ovi rekordi mogu se nekome učiniti više kao kuriozitet nego kao velik sportski uspjeh, no svjedoče o tome koliko su neki sportaši teško 'uništivi'. Teško je reći hoće li Kasai ići dalje, jer čeka nas još nekoliko natjecanja do kraja sezone Svjetskog kupa, ali sasvim je dovoljno i ovime napravio za zaključenje odlične karijere. Mnogo je boljih skijaša skakača bilo u povijesti, no Kasai će svakako ostati ubilježen u povijesti ovoga sporta.

Ima, naravno, on lijepu kolekciju medalja, i pojedinačnih i momčadskih, ali i hrpu rekorda koji su ga osim u sportske anale doveli do Guinnessove knjige rekorda, zbog najviše nastupa u Svjetskom kupu, i to ne samo u skokovima i letovima, nego općenito u svim sportovima koje organizira Međunarodna skijaška organizacija, kao i zbog čak 33 sezone koje je odradio u tom natjecanju. Kako se čini, oba ta rekorda jedino on može oboriti, odnosno 'podebljati'.

Kasai se za skijaške skokove zainteresirao kad mu je bilo deset godina, ali je u Svjetskom kupu debitirao sa 16, sad već doista daleke 1988. I otad je nastupio ravno 573 puta, pobijedio 17 puta i 63 puta bio na pobjedničkom postolju. Nikad nije ponio Kristalni globus, najbliže mu je bio u sezonama 1992./93. i 1998./99., a oba puta bio je treći.

Jedino veliko zlato ima u skijaškim letovima sa Svjetskog prvenstva 1992. održanog u češkom Harakovu. Bila su to vremena u kojima je bio na vrhuncu te izazivao divljenje besprijekornim stilom, tijela skoro priljubljenog uz skije. No na Olimpijskim igrama nije nikad dogurao do zlata, uvijek su to bila pojedinačna i timska srebra i bronce, a u Sočiju mu je s 41 godinom pobjeglo zlato za samo 1,3 boda. Zato će biti zapamćen opet zahvaljujući dugovječnosti, kao najstariji osvajač olimpijske medalje u skijaškim skokovima koji je uzeo pojedinačno srebro i momčadsku broncu 2014. u Sočiju, ali i kao jedini skakač koji je nastupio na čak osam ZOI.

Što Kasai ima, a drugi nemaju pa da može toliko trajati? Svakako, neumornu volju i mentalnu snagu. Ali onda su tu i veliki talent i motoričko savršenstvo, sa spomenutim besprijekornim položajem gornjeg dijela tijela, što mu je navodno donijelo nadimak Kamikaza. Još 2015. morao je objašnjavati što ga tjera dalje:

'Kad skačem, mogu pokazati što je sve moguće, mogu ohrabriti ljude da vjeruju u svoje snove. I živim malo svojih snova', rekao je u tadašnjem intervjuu za Welt.