Valjda ne postoji nijedan drugi sport osim skijaških skokova i letova u kojem jedan natjecatelj obori svjetski rekord, a da netko drugi pobijedi na istom tom natjecanju. To se prije nekoliko dana dogodilo Slovencu Domenu Prevcu jer je na Planici sletio na 254,5 metara, a onda je pobjedu morao zbog tehničke izvedbe prepustiti kolegi iz reprezentacije Anžeu Lanišeku
Ta Lanišekova pobjeda, osma u njegovoj karijeri, ostat će zapisana u analima. Međutim, kad se jednom ljubitelji letova budu pitali što se dogodilo 30. ožujku na Planici, svi će - sigurni smo - spominjati samo ludilo koje je priredio Prevc.
Teško se mogao i zamisliti bolji završetak sezone skijaških skokova i letova. A za Prevca i njegovu obitelj, pa i cijelu slovensku reprezentaciju, finiš je izgledao doista kao u snovima. Uz svjetski rekord, Domen je sa Svjetskog prvenstva donio po jedno pojedinačno i momčadsko zlato, uz srebro za mješoviti tim, priključivši to dvjema ranijim zlatnim i srebrnoj medalji sa svjetskih prvenstava u letovima. Njegova sestra Nika pak pobijedila je pojedinačno i na maloj i na velikoj skakaonici, a bila je i dio mješovite ekipe s bratom, Emom Klinec i Lanišekom. Slovenci su odavno svjetska skakačka velesila, ali takvu seriju medalja još nisu ostvarili.
I nije to sve: Domen je osvojio Mali kristalni globus u skijaškim letovima i drugi je na 'običnim' skakaonicama, a Nika je - osim što je i ona oborila svjetski rekord leteći 236 metara u Vikersundu - drugu sezonu zaredom potvrdila punu dominaciju u Svjetskom kupu te je u tom natjecanju dosad nanizala 22 pobjede. Time su nastavili nevjerojatnu obiteljsku priču za koju je teško i pretpostaviti gdje će završiti, jer Domenu je 25 godina, a Niki 20. Kad se najstariji brat i začetnik dinastije iz sela Dolenja Vas, Peter, lani oprostio, bila mu je 31 godina.
Još lani, kad smo prilikom oproštaja objavili životnu priču Petera Prevca, činilo se da će ga brat i sestra, a pogotovo treći brat Cene, teško stići. Četiri medalje s Olimpijskih igara, sedam sa svjetskih prvenstava u skokovima i letovima, Veliki i tri Mala kristalna globusa, 24 pobjede u Svjetskom kupu, pobjeda na Turneji 4 skakaonice 2015./16., svjetski rekorder i prvi letač preko 250 metara, četverostruki najbolji slovenski sportaš...
Doista se moglo činiti da će najuspješniji slovenski skakač letač za sva vremena ostati 'glava obitelji', kako sugerira sjajna obiteljska fotografija iz prošlosti objavljena ovih slavljeničkih dana. Istina, Cene se u međuvremenu također ostavio skija, ali Domena i Niku tek čekaju 'prave' Olimpijske igre, o drugim natjecanjima da ne govorimo. A osim što je ove godine prvi put zabilježeno da su brat i sestra postali svjetski prvaci i da su istodobno svjetski rekorderi, tako je Domen kao 16-godišnjak bio s Peterom na pobjedničkom postolju u švicarskom Engelbergu, kao prvi par braće ikad u Svjetskom kupu. Ako to nije dobar temelj, ne znamo što jest. Na koncu, možda se nizu priključi i najmlađa sestra Ema - ako odustane od baleta.
Kako bilo, Domenov rekord sigurno nije pao s vedra neba, jedna je to onih obiteljskih priča za koje se čini da su najčešće u tenisu i nekim od zimskih sportova. Prevcovi su imali početni poticaj, njihov otac Božidar je sudac u skijaškim skokovima, pa je i djecu usmjerio tom sportu. Svi, pa i Domen, počeli su na dječjim skakaonicama, onim šestmetarskim, pa polako napredovali. Novi svjetski rekorder o svojem je odrastanju nedavno rekao da mu je strašniji bio prijelaz s 30-metarske na 60-metarsku skakaonicu nego spuštanje po velikankama, poput one koju su na Planici genijalno projektirala braća Gorišek.
Sa samo 16 godina pokazao je od čega je sazdan
Natjecateljsku karijeru počeo je onako kako se obično počinje u skokovima, natjecanjima u Kontinentalnom kupu, u kojem nastupaju mladi skakači i oni koji se žele plasirati u elitu u Svjetskom kupu. Sa samo 16 godina pokazao je od čega je sazdan i uskoro je stigla prva pobjeda u Klingenthalu, što mu je donijelo pozivnicu u elitu.
Njegov prvi nastup bio je momčadski te je s bratom Petrom, Jurijem Tepešom i Lanišekom osvojio drugo mjesto, ali ni na pojedinačne uspjehe nije trebalo dugo čekati. Kraj sezone dočekao je kao 14. u Svjetskom kupu, što je bio sjajan rezultat za tako mladog skakača, pogotovo zato što je neka natjecanja i propuštao. Imao je devet plasmana među prvih deset, od čega dva druga mjesta. Bio je dobar i na Turneji 4 skakaonice, a sa osvojenim šestim mjestom u konačnici je bio 17. Ipak, vrhunac te sezone bilo je Svjetsko juniorsko prvenstvo u Rumunjskoj, u veljači 2016., na kojem je osvojio pojedinačno srebro i zlato kao dio mješovite ekipe Slovenije.
Prva naznaka da je riječ o uistinu velikom potencijalu stigla je sljedeće sezone, kad je četiri puta pobijedio, uz još dva postolja, čak je na Novogodišnju turneju stigao kao vodeći u Svjetskom kupu, makar još tinejdžer. Dovoljno da ga proglase talentom u rangu velikog Finca Mattija Nykänena.
No tu sezonu 2016./17. obilježilo je nešto drugo - prvi put se okušao u letovima. I očito otkrio svoju pravu ljubav jer je munjevito napredovao. U prvom nastupu u Oberstdorfu odmah je išao preko 200 metara, sletio je na 205, uslijedila je serija osobnih rekorda, da bi samo mjesec i pol nakon letačke premijere u Vikersundu odletio sve do 243,5 metara. Spremale su se velike stvari.
No sljedećih nekoliko sezona Domen nije potpuno ispunio očekivanja, uistinu velika, pa je to možda i razlog. Na prvu sljedeću pobjedu u Svjetskom kupu morao je čekati do ožujka 2019., uz nekoliko dobrih rezultata na nižim razinama, poput Kontinentalnog kupa. Zato ga nije bilo ni na Olimpijskim igrama 2018. i 2022., pa će na taj veliki trenutak pričekati do sljedeće godine u Milanu i Cortini. U kombinaciji sa sestrom Nikom i ostalim slovenskim skakačima, bilo bi ravno čudu da ne osvoje novi naramak medalja.
I onda se vratio, od 2023. naovamo stalno napreduje, da bi do pune eksplozije došlo u ovoj sezoni, u kojoj je izjednačio broj podija i pobjeda, osvojio svoj prvi Mali kristalni globus i učinio sve ono što smo već nabrojili. Da nije bilo dva pada na početku sezone, sigurno bi se ozbiljnije uključio i u utrku za Veliki kristalni globus, a u ukupnom plasmanu bio je deseti.
A koliko se dalje od njegova rekorda može još uopće letjeti? Slovenski savez traži već neko vrijeme od FIS-a odobrenje dogradnje letaonica, no u vrhu svjetskog skijaškog skakanja još su oprezni prema tome. Da bi Prevc za metar nadmašio rekord Stefana Krafta, bilo je potrebno osam godina, pa ćemo vidjeti kako će se stvari dalje kretati. U međuvremenu je uz sponzorsku potporu Red Bulla, ali mimo FIS-a, na Islandu izgrađena provizorna letaonica na kojoj je Japanac Ryoyu Kobayashi odletio do nevjerojatnog 291 metra, no to nije priznato kao svjetski rekord jer ni letaonica na uređenoj prirodnoj rampi ni skok nisu bili u skladu s pravilima FIS-a. Sad samo ostaje pitanje koliko je suludo upuštati se u takve opasne egzibicije u ionako uvjerljivo najekstremnijem olimpijskom sportu.
Na kraju godine slovenski su novinari novog velikana upitali što mu je draže iz ove sezone, svjetska titula ili svjetski rekord. Odlučio se za podvig na Planici, no ostao je pri zemlji iako nema nikakve sumnje u to da je najbolji u ovom trenutku:
'Spremimo ego u ladicu. Velika je to čast, ali želim zadržati fokus i pripremati se tijekom ljeta. Stiže olimpijska sezona, to je još jedan san koji želim ostvariti. Znam da ću prema sebi morati biti strog. Uživat ću u ovom trenutku i sjećati ga se, a onda okrenuti misli na sljedeću sezonu', rekao je kolegama sa S.portala, kojima su Prevcovi odali i čime pred natjecanje hrane svoju šampionsku djecu: brokulom, palentom i kiselim mlijekom.