Kao i proteklih desetljeća, snaga Talijana temeljila se na najboljoj obrani svijeta. Bergomi, Baresi i mladi Maldini bili su garancija tankog učinka protivničkih navala, ali pravi lokot u talijanskoj bravi bio je tada nesavladivi Walter Zenga.

Zenga je tada branio vrata Intera i slovio za autoritet među vratnicama, a svoj je vrhunski renome na velikoj sceni čak i nadmašio.

U prva tri kola Talijani upisali su tri pobjede, bez primljenog gola. U osmini finala su sa 2:0 izbacili Urugvaj, a u četvrtini Irsku sa 1:0. Briljirao je Salvatore 'Toto' Schilacci, ali najviše panike kod protivnika izazivao je nesavladivi Zenga. Istina, tijekom trećeg dvoboja u skupini suci su poništili gol Čehoslovačkoj, ali na papiru je stajalo da je Zenga nesavladan 450 minuta.

Uslijedilo je mitsko finale protiv Argentine u 'Maradoninom' Napoliju, o kojem podrobnije u nekom od idućih izdanja, i tu je pao u vodu san o turniru bez primljenog gola. Toto je opet doveo Italiju u vodstvo, ali u 67. minuti zabio je Claudio Caniggia i dvoboj je otišao do penala. Nakon 517 minuta bez gola, rekorda koji i dalje stoji, Zenga nije uspio obraniti niti jedan penal i zbog promašaja Serene i Donadonija Argentina je otišla u finale gdje će izgubiti od Njemačke.

Italija je u susretu za broncu sa 2:1 svladala Englesku, a drugi igrač koji je probio Zengu bio je David Platt.

Zenga je igračku karijeru okončao 1999. u Američkom MLS-u, a otad je trener. Prvih devet godina radio je u dijaspori, između ostalog i u Beogradu kao trener Crvene Zvezde, da bi se prije dvije godine odlučio na povratak u Italiju. Nakon jedne sezone u Cataniji trenutačno je glavni strateg Palerma.