UNATOČ NEDOSTACIMA

Astrofizičar: Žao mi je što nisam više nahvalio 'Gravitaciju'

10.10.2013 u 10:52

Bionic
Reading

Činjenica da je film Gravitacija zavrijedio da bude kritiziran na znanstvenoj razini zapravo predstavlja veliki kompliment ovom SF-u, napisao je na Facebooku jučer astrofizičar Neil deGrasse Tyson

Slavni popularizator znanosti, direktor Planetarija Hayden u New Yorku, kaže da ga je jako iznenadila pozornost koju su izazvali njegovi tweetovi u kojima je kritizirao neke nelogičnosti SF-a koji je u prvim danima prikazivanja na blagajnama američkih kina oborio rekorde za listopad.

Njegove primjedbe na određene znanstvene pogreške u filmu prenijeli su brojni mediji od Inside Editiona, Guardiana i NBC Nightly Newsa do tportala.

Među greškama koje je naveo posebno se ističe nekoliko: 1) U ključnom trenutku, kada Clooney odspoji svoj povodac od Sandre Bullock, on otplovi u svemir iako bi u bestežinskom stanju jedan trzaj trebao biti dovoljan da ga ona privuče k sebi, kao što i jest bio mnogo puta prije te scene; 2) Kako svemirsko smeće prekida svu komunikaciju kada se komunikacijski sateliti nalaze na 100 puta većim visinama; 3) Kako to da su u filmu svemirski teleskop Hubble (koji kruži na visini od 350 milja), ISS (na 230 milja) i Kineska svemirska postaja (na oko 280 milja) svi poravnati na gotovo istoj visini?

U svojem postu na Facebooku Tyson kaže da mu je žao što je istaknuo samo loše strane filma. Naglašava da se znanstvenici ne natječu tko će prvi kritizirati filmove kao što su Transformeri ili Kralj lavova.

Zamislite apsurda, kaže Tyson, da kritiziram Kralja lavova: 'Lavovi ne mogu govoriti. A čak i kada bi mogli, ne bi govorili engleski. Osim toga Simba bi pojeo Pumbu na samom početku filma.'

Veliki je kompliment za film kada zasluži pravo da ga znanstveno kritiziraju. Kada sam stoga vidio naslove tipa 'Astrofizičar kaže da je film Gravitacija pun grešaka', koji su proizašli iz mojih desetak tweetova, požalio sam što prvo nisam tweetao stotinjak stvari koje je film ispravno predstavio: 1) Orbitalni period od 90 minuta na toj visini; 2) tragovi ulaska dijelova raspadnutih satelita u atmosferu jako podsjećaju na tragediju Columbije; 3) Cloonijeva mirnoća u stresnoj situaciji (znam desetak takvih astronauta); 4) zapanjujući prizori prelaska iz dana u sumrak te noć iz orbite; 5) prizori aurore (polarnog svjetla) koji se vide nad polarnim područjima; 6) koliko je tanak sloj atmosfere u usporedbi sa Zemljom; 7) trajno očuvanje kutnog i linearnog momenta; 8) zvjezdano nebo, iako je pomalo fabricirano, dobro predstavlja nijanse i ravnotežu stvarnog noćnog neba; 9) brzina kojom se kreće svemirsko smeće kada bi se sudaralo pri orbitalnoj brzini; 10) prijelaz iz tišine na zvuk kada se kabina u kojoj nema tlaka napuni zrakom;... i 100) prekrasno prikazane suze Sandre Bullock kako odlaze iz njezinih očiju i lebde kapsulom.

Dakle, nastavit ću pratiti znanost u filmu, ne kako bih izrazio gađenje već kako bih slavio nastojanja umjetnika da prikaže sve sile prirode koje nas okružuju, zaključio je Tyson.

Ako je suditi po jučerašnjem posjetu Cinestaru u Branimirovoj u Zagrebu, Tysonove prošlotjedne kritike nisu obeshrabrile ljubitelje SF-a. Štoviše, u gužvi su se mogla vidjeti i neka poznata lica naših fizičara iako bi oni sigurno voljeli da je ključni zaplet u radnji bolje znanstveno utemeljen.