Većina korisnika aplikacija za razmjenu poruka i videokomunikaciju vjerojatno neće ni primijetiti odlazak Skypea u vječna lovišta softverskih heroja prošlosti. Otići će bijelo S u plavom oblačiću ka svojim prijateljima ICQ-u, MSN i AOL Messengeru, postat će tek ime koje se spominje u nostalgičnim pričama internetskih veterana, onih koji se još sjećaju news grupa, Netscapea, Alta Viste, Napstera i groznih stranica na platformi Geocities. Možda u tom softverskom Eliziju čak i protrči po šarenim farmama koje smo svojedobno uzgajali pa kosili na Facebooku. Svašta je moguće. Ali vjerojatno nikome neće nedostajati. Osim mojoj mami.

Mama koja kuži svijet

Moja je mama inteligentna, svjetska žena koja je titulu diplomirane inženjerke elektrotehnike stekla u doba u kojem su žene na tehničkim fakultetima bile čista egzotika. Tehnikom barata bolje nego većina pučanstva, kuži što joj priča Neil deGrasse Tyson u onim svojim emisijama o svemiru, rastura sudoku i križaljke, nema više s kim kartat' online belu jer je u previsokoj kategoriji, sjeća se diferencijalnog računa s faksa, a usto još govori strane jezike, rasna je filmofilka koja s jednakom lakoćom prati cikluse klasika u 'Posebnim dodacima' i najnovija dostignuća južnokorejske kinematografije te je mogla glatt sama napisat' nekrolog za Davida Lyncha jer, eto, fakat je mogla. Ali ima osamdeset godina. I kad je riječ o smartphone aplikacijama, društvenim mrežama i internetskoj komunikaciji, trgovini i informacijama - od nje ćete čuti rečenice kao što je: 'Na Facebooku su objavili...'

Pri čemu riječ 'Facebook' koristi u značenju koje bi otprilike bio sinonim za jutarnje novine. Ona, naime, misli da postoji neka redakcija Facebooka, netko tko o onome što će biti objavljeno na njezinu feedu odlučuje na sličan način kao što se to čini s člancima u novinama. Ne znam kako si točno objašnjava kako onda I ONA može objaviti pet fotki s komentarima, a da joj ne dođu urednici koji bi rekli: 'Ovo štrihaj, predugo je, ova slika ti je u kontralihtu, to ne može' i slično, ali opći je zaključak da zapravo skroz ne kuži cijelu tu priču.

Od Makarske do Kalifornije

No ima kćer (moju sestru) i dva unuka koji žive u Kaliforniji, prijateljice u Kanadi, Švedskoj i Makarskoj. Skype joj je bio glavna linija komunikacije. I bio je valjda jedina aplikacija na kompjuteru i mobitelu koju smo joj lako objasnile. Nije se tu ni imalo što objašnjavat'. Stisneš ikonicu kamere ako hoćeš vidjet' onog s kim razgovaraš, a telefonsku slušalicu ako samo hoćeš telefonirat'. Dec it. Svatko tko je ikada svojem vremešnom roditelju objašnjavao kako da se koristi nekom aplikacijom na računalu ili pametnom telefonu zna koliko je ta jednostavnost dragocjena.

Jer naravno da sam se šalila kad sam napisala da će Skype faliti samo mojoj mami. Falit će cijeloj toj generaciji. I nama, njihovim potomcima, koje sad čeka nekoliko godina (ne pretjerujem) objašnjavanja kako se uspostavlja videopoziv preko WhatsAppa i gledanja u dedinu ušnu šupljinu kad se napokon uspije javiti. Čeka nas i odgovaranje na sasvim neočekivana pitanja, kao što je (ovo je istinita priča): 'Zakaj mene Gmail na tvojem laptopu ne prepoznaje, nego mi otvara tvoj mail? Na mom tabletu uvijek otvori moj.' Za Teamse, koji zamjenjuju Skype, uopće nemam iluzije da će ih ikada naučiti koristiti. To bi bilo kao da očekujem da nešto skuha po receptu s TikToka. Nemoguće, jer cijeli recept prođe prije nego što ona uspije nataknuti naočale.

U svijetu softvera nema zemlje za starce

I ne, nije stvar u tome da je ta generacija glupa. Nije čak ni TOLIKO stvar u tome što su u godinama i zbog toga sporiji. Moglo bi se reći da je svijet suvremenog softvera svijet u kojem nema zemlje za starce, ali ne toliko zbog toga što suvremene aplikacije i društvene mreže nisu prilagođene starijim ljudima i njihovim ograničenjima. Riječ je više o tome da se način razmišljanja, stjecanja vještina i učenja unutar tih okvira TOLIKO promijenio od vremena u kojem su oni učili i - učili učiti da im je mozak jednostavno 'premrežen' na potpuno drugačiji način, potpuno nekompatibilan s ovim koji je potreban za to da prokužiš WhatsApp, kako funkcionira live feed na društvenim mrežama, zašto se na broj telefona napisan u najdonjem dnu stranice neke sečuanske internetske trgovine nitko ne javlja i koji je klinac, zaboga, cloud.

Kad sam nedavno na Facebooku napisala polušaljivi status o tome da zašto 'ubijaju' Skype, kome on jadan smeta i WTF s Teamsima, svi su mi stali objašnjavati da je Skype zastario, da to više nitko ne koristi, da je Microsoftu neisplativ jer firme više ne plaćaju pretplatu na business verziju, da su se programi i platforme za daljinsku komunikaciju odavno razvili u mnogo kvalitetnije, modernije i naprednije, pogotovo tijekom pandemije. Bilo je i onih koji su mi se čudili na temu kaj-ti-to-još-koristiš, zezali se na foru 'zadnji put sam Skype koristio dok je još Sanader bio na slobodi' i, sve u svemu, implicitno me ili eksplicitno popljuvali kao softversku reakcionarku.

A fakat nije do mene. Ja već odavno koristim Zoom, WhatsApp, Google Meet, Jitsi Meet i sve ostale meetove, gledam instant-feminizam i sos za špagete na TikToku, pratim si nećake, par influencera i mačke na Instagramu i pomalo sam zastarjelo odana Facebooku. No nekako mi je bilo žao moje mame, njezinih prijateljica i svih onih deda koji su preko Skypea pokazivali ulovljene zubace unucima u Irskoj. Mogli su im ostavit' bar tu jednu stvar koju kuže, a da se nitko na njih pritom ne dere: 'Ne! Ne tu ikonu! To je internet bankarstvo!' Sad će se morati prebaciti na nešto drugo, neku drugu aplikaciju koju će prokljuvit' barem približno jednostavno kao i Skype. A to sigurno neće biti Teams. Tipujem na Viber :)))