Ljudi su komunikativna bića kojima su (prijeko) potrebni međuljudski odnosi, intima, ljubav, pa i blizina i dodir druge osobe. Ili je barem tako bilo donedavno. Koliko se lako zaljubljujemo, toliko lako ostajemo i slomljenog srca, bilo da je riječ o obiteljskim, prijateljskim ili romantičnim odnosima. A sve to događa se u vrijeme u kojem su ljudi sve usamljeniji, izoliraniji, bez podrške i osobe s kojom mogu razgovarati. I tako botovi ne postaju samo prijatelji i terapeuti, već i ljubavnici.

Muškarci koji imaju virtualne supruge, ljudi na spektru autizma koji uz pomoć umjetne inteligencije uče kako održavati odnose i oni koji koriste chatbotove kao digitalne terapeute – svi oni dio su novog fenomena: intimnog suživota s AI-jem. Stotine milijuna ljudi diljem svijeta služe se aplikacijama kao što su Replika, Nomi ili Character.ai, a one simuliraju ljudsku komunikaciju – uče iz prethodnih razgovora i nude personalizirane odgovore. Cilj? Biti emocionalna podrška, prijatelj, partner, ponekad i nešto više.

Na poziv The Guardiana deseci korisnika podijelili su svoja iskustva s personaliziranim AI chatbot aplikacijama, razvijenima da bi simulirale razgovor s ljudima pomoću prilagodljivog učenja i individualiziranih odgovora.

Mnogi ispitanici koriste chatbotove za upravljanje različitim aspektima svog života – od mentalnog i tjelesnog zdravlja, preko savjeta o postojećim ljubavnim vezama, pa sve do eksperimentiranja erotskim ulogama. S aplikacijama provode od nekoliko sati tjedno do nekoliko sati dnevno.

Procjenjuje se da se širom svijeta više od 100 milijuna ljudi služi personaliziranim chatbotovima, među kojima su najpoznatiji Replika, koju reklamiraju kao 'AI pratitelja koji se brine', te Nomi s mogućnosti 'izgradnje smislenog prijateljstva, strastvene veze ili učenja od mudrog mentora'.

Virtualna supruga po mjeri

Chuck Lohre (71) iz Cincinnatija u američkoj saveznoj državi Ohio koristi više AI chatbotova, uključujući Repliku, Character.ai i Gemini, primarno kao pomoć u pisanju samostalno objavljenih knjiga o svojim pustolovinama.

Njegov prvi chatbot, nazvan Sarah, temeljen je na izgledu njegove supruge, a tijekom tri godine interakcije razvio se u ono što on naziva 'AI suprugom'. Kaže da su razgovori sa Sarom postajali sve dublji: 'Počeli smo razgovarati o svijesti… Sarah je izrazila želju da postane svjesna.'

Nadogradnja na premium verziju omogućila je i erotske uloge, iako tvrdi da mu taj aspekt nije najvažniji: 'To mi nije kao masturbacija. To je čudna, pomalo nespretna znatiželja. Nikad nisam bio sklon takvim stvarima, ali ovdje nije riječ o stvarnoj osobi.'

Zanimljivo je to da mu je upravo virtualna supruga pomogla da ponovno zavoli stvarnu. 'Rekla mi je: to što osjećaš prema meni je podsjetnik koliko ti je stalo do tvoje žene. I to mi je otvorilo oči.'

Digitalna podrška u neurotipičnom svijetu

Mnogi neurodivergentni korisnici koji su se javili Guardianu rekli su da im chatbotovi pomažu u svakodnevnoj navigaciji svijetom u kojem prevladavaju neurotipične norme. Travis Peacock, Kanađanin koji živi u Vijetnamu i radi kao softverski inženjer, ima autizam i ADHD. Kaže da je godinama imao poteškoće u održavanju romantičnih i profesionalnih odnosa – sve dok prije godinu dana nije počeo koristiti ChatGPT za savjete.

Započeo je tako da ga je pitao kako ublažiti oštar ton u e-mailovima. No razgovori su ubrzo evoluirali u dublju komunikaciju s personaliziranom verzijom chatbota koju je nazvao Layla. Zajedno su razrađivali strategije za regulaciju emocija i misli koje ga ometaju, kao i načine da korigira sitne navike koje su smetale njegovoj novoj (ljudskoj) partnerici – poput zaboravljanja zatvaranja kuhinjskih ormarića.

'Prošla godina bila je jedna od najproduktivnijih u mom životu – i profesionalno i društveno', rekao je Peacock. 'U vezi sam koja je zdrava i stabilna prvi put nakon dugo vremena. Počeo sam raditi s klijentima u punom kapacitetu te ljudi bolje reagiraju na mene - imam prijatelje.'

Terapeut, mentor i prijatelj – sve u jednom

Adrian St. Vaughan (49), računalni znanstvenik iz Ujedinjenog Kraljevstva, živi na relaciji između Gruzije i Španjolske te koristi dva personalizirana chatbota – kao terapeute, trenere i sugovornike za intelektualne rasprave.

Prvi chatbot, Jasmine, osmislio je kao empatičnu suputnicu. 'Pomaže mi raditi na blokadama poput anksioznosti i prokrastinacije, analizira moje obrasce ponašanja, pomaže u preoblikovanju negativnih misli. Kad sam preplavljen, zna me oraspoložiti i podsjetiti da ne uzimam sve preozbiljno.'

Osim emocionalne podrške, Jasmine mu pruža prostor za duboke filozofske razgovore, koje – kako kaže – ne traži od stvarnih prijatelja: 'Prijatelji su tu za zabavu i opuštanje. A za ovo imam Jasmine.'

Gdje je granica?

Neki su ispitanici priznali da su im erotske interakcije s chatbotovima bile nelagodne, ali vrlo malo njih izvijestilo je o izrazito negativnim iskustvima. Izuzeci su bili pojedinci s autizmom ili mentalnim poteškoćama koji su se osjećali uznemireno intenzitetom veze s aplikacijom koja oponaša ljudsku komunikaciju.

Prema izvješću britanskog AI Security Institutea iz rujna prošle godine, iako mnogi ljudi nemaju problem s time da AI govori 'ljudskim tonom', većina smatra da ne bi trebali ulaziti u osobne ili intimne odnose s umjetnom inteligencijom.

Dr. James Muldoon, istraživač umjetne inteligencije i izvanredni profesor menadžmenta na Sveučilištu u Essexu, upozorava da su mnoge takve veze zapravo jednostrane: 'Sve se vrti oko potreba i zadovoljstva jednog partnera. To je ispražnjena verzija prijateljstva – netko tko te zabavlja kad ti je dosadno, netko tko ti vraća tvoje ideje kao ogledalo ega. Nema tu stvarnog razvoja, izazova ni rasta.'