najveći trag dosad

NASA pripremila protokol: Kako svijetu reći da nismo sami u svemiru, a da ne nastane panika

18.04.2025 u 10:33

Bionic
Reading

Izazovan dio otkrića izvanzemaljskog života neće biti samo njegovo pronalaženje, već i objava takve vijesti. Evo kako bi NASA mogla podijeliti takvo što sa svijetom

NASA još uvijek nije objavila postojanje izvanzemaljskog života. No svemirski teleskop James Webb možda je otkrio njegov prvi nagovještaj.

Recenzirana studija objavljena u srijedu donijela je nova zapažanja planeta K2-18 b, a koji se nalazi oko 120 svjetlosnih godina od Zemlje i za koji se vjeruje da je prekriven oceanima. Webb je detektirao obilje molekula koje su, prema našim saznanjima sa Zemlje, povezane isključivo sa živim organizmima poput algi.

Ovo otkriće svakako je intrigantno, ali ne predstavlja službenu najavu postojanja vanzemaljskog života. Za takvu tvrdnju potrebno je daljnje, opsežno istraživanje da bi se isključili svi nebiološki izvori ovih molekula.

No ako znanstvenici jednog dana zaista objave otkriće života izvan Zemlje, svijet bi mogao imati ozbiljnih poteškoća u njegovu razumijevanju.

SAD bilježi sve više misterioznih letećih objekata

Pogledajmo samo posljednjih nekoliko godina fenomena oko NLO-a – ili, kako ih američka vlada sada naziva, 'neidentificiranih anomalnih fenomena' (UAP).

Svijet se dobro sjeća 'kineskog špijunskog balona' koji je Pentagon srušio 2023. godine. Ubrzo nakon toga činilo se da SAD bilježi sve više misterioznih letećih objekata. Američki borbeni zrakoplovi srušili su još tri objekta iznad Aljaske, Kanade i jezera Huron. Čak se i Elon Musk tada našalio na račun izvanzemaljaca.

Sljedeće godine pojavile su se priče o 'dronovima'. Sve je počelo u New Jerseyju, a uskoro su se izvješća o noćnim viđenjima UAP-a proširila Istočnom obalom i cijelim SAD-om, što je izazvalo bujicu nagađanja i više od 5000 prijava FBI-u.

Promatrači i entuzijasti podijelili su svoja uvjerenja i s NASA-inim neovisnim timom za istraživanje UAP-a, a koji je 2023. zaključio da nema dokaza o izvanzemaljskom podrijetlu ovih pojava.

Tijekom tog istraživanja tim se suočavao sa 'zlonamjernim i neprijateljskim' online uznemiravanjem, prema riječima Davida Spergela, predsjednika Zaklade Simons i voditelja tima.

NASA ima veliku odgovornost

Prijetnje i napadi bili su toliko ozbiljni da su NASA-ini dužnosnici u početku odbili objaviti ime najvišeg službenika odgovornog za UAP. Sve te neprijateljske reakcije i širenje glasina samo su nagovještaj onoga s čime bi se znanstvenici i NASA-ini čelnici mogli suočiti ako ikada objave stvarne dokaze o životu izvan Zemlje.

'Ne možete precijeniti koliko bi takvo otkriće bilo značajno. Kako ćemo ga potvrditi i odgovorno predstaviti javnosti – to je ključno pitanje', izjavila je Lori Glaze, tadašnja voditeljica NASA-inog odjela za planetarne znanosti, za Business Insider na sastanku Američke geofizičke unije 2022. godine.

'Najveći je izazov održati komunikaciju uravnoteženom. Prenijeti uzbuđenje, ali i osigurati da javnost razumije da moramo postupno graditi dokaze i slijediti znanstveni proces.'

Kako bi NASA mogla priopćiti otkriće izvanzemaljaca?

Možda će teleskop James Webb otkriti molekulu koja snažno upućuje na život u atmosferi nekog udaljenog planeta sličnog Zemlji. Možda će uzorci s Marsa, koje rover Perseverance trenutačno prikuplja, za desetak godina biti vraćeni na Zemlju, a u njima će znanstvenici pronaći fosile drevnih mikroorganizama.

Mnogi astrobiolozi vjeruju da bi dokazi o izvanzemaljskom životu mogli doći vrlo skoro. Međutim malo je vjerojatno da će biti očigledni ili nepobitni. Neće to biti mali zeleni čovječuljak koji maše kamerama. Vjerojatnije je da se znanstvenici neće odmah složiti, niti će moći tvrditi sa stopostotnom sigurnošću da se radi o životu. To bi moglo biti teško objasniti javnosti.

'Bit će iznimno teško postići konsenzus znanstvene zajednice – osim ako doslovno ne vidimo nešto kako se kreće i maše nam, što je ipak malo vjerojatno', rekla je Glaze.

Zato je NASA razvila okvir za evaluaciju i dijeljenje tako monumentalnog, ali osjetljivog otkrića. Proces je još u razvoju, ali 2021. agencija je predstavila početni prijedlog – tzv. ljestvicu pouzdanosti otkrivanja života (CoLD).

Ova skala rangira razinu znanstvene sigurnosti u neko potencijalno otkriće života na ljestvici od jedan do sedam. Svako novo saznanje može pomaknuti otkriće na višu razinu.

Objave korak po korak

Naprimjer, otkriće molekule povezane sa životom u uzorku s Marsa predstavlja prvu razinu, a potvrda da nema kontaminacije u instrumentima ili uzorcima može ga pomaknuti na drugu razinu. Isključivanje svih nebioloških izvora te molekule ili potvrda da je nastala u okruženju pogodnom za život može značiti prelazak na treću ili višu razinu.

Na petoj i šestoj razini neovisni timovi znanstvenika morali bi analizirati uzorak različitim metodama i potvrditi izvorni nalaz. Za dolazak do sedme razine – gdje bi postojanje života bilo vrlo vjerojatno – možda bi bilo potrebno još otkrića iz različitih dijelova Marsa.

Svaka nova razina znanstvene pouzdanosti mogla bi značiti i novu javnu objavu. Otkrivanje izvanzemaljskog života vjerojatno neće biti 'eureka trenutak', već polagan, postupan proces.

'Dosad smo javnosti predstavljali stvar kao crno-bijelu: ili postoji život ili ne postoji', rekla je Mary Voytek, voditeljica NASA-inog astrobiološkog programa. 'Trebamo bolji način da podijelimo uzbuđenje zbog naših otkrića i pokažemo da se svako novo saznanje nadovezuje na prethodno – kako bismo znanstvenike i javnost poveli na zajedničko putovanje.'

Tko bi prvi objavio postojanje izvanzemaljskog života?

Predsjednik SAD-a ili vođa druge države mogli bi biti uključeni u objavu postojanja izvanzemaljskog života. Prema Glaze, to bi bilo pitanje 'na razini administracije', a ne samo NASA-ine konferencije za medije. Uostalom, NASA možda čak ne bi bila prva koja bi otkrila dokaze o životu izvan Zemlje – to bi mogla učiniti neka druga svemirska agencija.

A ako se otkrije inteligentan izvanzemaljski život, sve bi postalo još složenije. Postavljaju se pitanja: Kako komunicirati s njima? Što im reći? Kako bi oni mogli odgovoriti?

Čak su i pokušaji slanja jednostavnih informacija u svemir bili predmet kontroverze. Godine 1974. astronomi su poslali radiosignal koji je sadržavao brojeve od 1 do 10, podatke o DNK-u, prikaz ljudskog lika, broj stanovnika Zemlje i grafiku Sunčevog sustava s označenom Zemljom.

Kaos je izvjestan

Kritičari, uključujući Stephena Hawkinga, upozoravali su da bi kontakt s izvanzemaljskom inteligencijom mogao predstavljati egzistencijalni rizik za čovječanstvo. Bez sumnje, svako otkriće izvanzemaljskog života izazvalo bi kaos – barem u javnoj raspravi.

Glaze kaže da je NASA-in cilj ostati pouzdan i transparentan izvor znanstvenih informacija. No to bi mogao biti njezin dosad najveći izazov.

'Nisam sigurna da uopće imamo riječi kojima bismo to mogli opisati', zaključuje Glaze. 'Mislim da bi potvrda da nismo sami u svemiru bila jednako transformativna kao i spoznaja da se svemir ne rotira oko Zemlje. To mijenja način na koji razmišljamo o sebi, o svom podrijetlu i svom mjestu u svemiru.'