Tim znanstvenika s Cambridgea je, proučavajući atmosferu planeta K2-18b, otkrio tragove molekula koje se na Zemlji proizvode isključivo putem jednostavnih organizama. Ovo je drugi (i uvjerljiviji) put da su pomoću NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb (JWST) u atmosferi tog planeta pronađene kemikalije povezane sa životom.

Međutim tim s Cambridgea i neovisni astronomi ističu da je potrebno prikupiti više podataka kako bi se rezultati potvrdili. Glavni istraživač, profesor Nikku Madhusudhan, izjavio je u svom laboratoriju na Institutu za astronomiju Sveučilišta Cambridge da se nada da će uskoro imati ključne dokaze. 'Ovo je najsnažniji dokaz do sada da možda postoji život negdje vani. Realno mogu reći da ćemo ovaj signal moći potvrditi unutar jedne do dvije godine.'

Može li ovaj daleki svijet zaista skrivati život?

K2-18b je otprilike dva i pol puta veći od Zemlje, a nalazi se na udaljenosti od 124 svjetlosne godine. Teleskop James Webb toliko je moćan da može analizirati kemijski sastav atmosfere planeta putem svjetlosti koja prolazi kroz nju dok orbitira oko svoje male crvene zvijezde. Tim sa Sveučilišta Cambridge otkrio je da atmosfera sadrži kemijski potpis barem jedne od dviju molekula povezanih sa životom: dimetil-sulfida (DMS) i dimetil-disulfida (DMDS). Na Zemlji te plinove proizvode morski fitoplankton i bakterije.

Profesor Madhusudhan iznenadio se količinom detektiranog plina već pri prvom promatranju. 'Količina plina koju procjenjujemo u atmosferi tisućama je puta veća nego na Zemlji', rekao je. 'Dakle, ako je veza s životom stvarna, ovaj planet vrvi životom. Ako potvrdimo da na K2-18b postoji život, to bi značilo da je život u našoj galaksiji vrlo čest.'

Istina o životu na drugim planetima - i što to znači za nas

U ovoj fazi postoji mnogo 'ako' i 'ali', što tim otvoreno priznaje. Prije svega, otkriće još nije dostiglo znanstveni prag za potvrdu. Za to znanstvenici moraju biti sigurni u rezultat od 99,99999 posto – tzv. rezultat pet sigma.

Trenutačni rezultati iznose 'tri sigme', što znači 99,7 posto. Iako zvuči puno, znanstvena zajednica još to ne smatra dovoljno uvjerljivim. No ipak je znatno više od ranijeg rezultata od 68 posto (jedna sigma) prije 18 mjeseci, a koji je tada dočekan sa sumnjom. Međutim, čak i ako tim postigne pet sigma, to još neće predstavljati konačan dokaz postojanja života, kaže profesorica Catherine Heymans sa Sveučilišta u Edinburghu i kraljevska astronomkinja Škotske, a koja nije dio istraživačkog tima.

'Čak i s tom sigurnošću, ostaje pitanje porijekla tog plina', rekla je za BBC. 'Na Zemlji ga proizvode mikroorganizmi u oceanu, ali čak i s perfektnim podacima, ne možemo sa sigurnošću reći da je riječ o biološkom porijeklu na nekom vanzemaljskom svijetu jer se u svemiru događaju svakakve čudne stvari i ne znamo što bi sve drugo moglo proizvoditi te molekule.'

Cambridgeov tim slaže se s time i surađuje s drugim grupama kako bi provjerili mogu li DMS i DMDS nastati i putem neživih procesa u laboratoriju. Druge istraživačke skupine već su predložile alternativna objašnjenja za podatke s K2-18b.

Znanstvena debata uključuje ne samo prisutnost DMS-a i DMDS-a, već i samu strukturu planeta. Razlog zbog kojeg neki istraživači misle da planet ima golem tekući ocean jest odsutnost amonijaka u atmosferi, pretpostavljajući da ga apsorbira ogromna količina vode. No alternativno objašnjenje uključuje ocean rastaljenih stijena – što bi onemogućilo postojanje života, prema profesoru Oliveru Shorttleu s Cambridgea.

'Sve što znamo o planetima izvan Sunčevog sustava dolazi iz sitnih količina svjetlosti koje prolaze kroz njihove atmosfere. To su vrlo suptilni signali koje pokušavamo iščitati, ne samo o životu, već i o svemu drugome.' Dr. Nicolas Wogan iz NASA-inog istraživačkog centra Ames predložio je još jedno tumačenje: da je K2-18b zapravo mini plinoviti div bez površine.

No i ova su tumačenja izazvana podacima JWST-a, što pokazuje snagu znanstvene rasprave o ovom planetu. Profesor Madhusudhan priznaje da ga čeka velik znanstveni izazov prije nego što odgovori na jedno od najvećih pitanja čovječanstva. No vjeruje da su on i njegov tim na pravom putu.

'Za nekoliko desetljeća mogli bismo se osvrnuti na ovaj trenutak i prepoznati ga kao onaj u kojem nam se živi svemir približio. Ovo bi mogao biti prijeloman dio povijesti, u kojem postajemo sposobni odgovoriti na temeljno pitanje: jesmo li sami u svemiru?' Istraživanje je objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters.