Život legendarnog izumitelja i znanstvenika bio je pun nesvakidašnjih epizoda i neočekivanih prijateljstava. Izdvojili smo nekoliko zanimljivih pojedinosti
Nikola Tesla i slavni pisac Mark Twain sprijateljili su se tijekom 1890-ih, djelomično zbog toga što je Twain bio fasciniran tehnologijom i novim izumima.
Kad je posjetio Teslu u njegovu laboratoriju kasno jedne noći, Twain je pozirao za jednu od prvih fotografija snimljenih osvjetljenjem koje koristi žarnu nit.
Tesla i fotograf Edward Ringwood Hewett pozvali su Twaina 1895. godine na poziranje za još jednu fotografiju, ovog puta uz rasvjetu Crookesove cijevi, električnog uređaja koji je bio preteča rendgena.
Dok je pregledavao negative, Tesla je ustanovio da su umrljani i puni točkica pa je pomislio kako su uništeni. Tek nekoliko tjedana kasnije, kada je njemački znanstvenik Wilhelm Röntgen objavio otkriće X-zraka, Tesla je shvatio da su fotografiju Twaina uništile sjene metalnih dijelova kamere.
Poruke iz svemira
Tijekom 1899. godine Tesla je postavio poljski laboratorij u Colorado Springsu u američkoj saveznoj državi Colorado kako bi istražio mogućnosti prijenosa informacija i električne energije na velike udaljenosti putem visoko postavljenih postaja.
Jednog srpanjskog dana, dok je pratila olujno nevrijeme s grmljavinom, Teslina oprema uhvatila je niz signala. Nakon što su isključeni mogući izvori na Zemlji zaključio je da su stigli s drugog planeta.
Za Božić te godine je, upitan što će biti najveće znanstveno otkriće u idućem stoljeću, naveo da je primio poruku iz drugog svijeta, a glasila je: 'Jedan... dva... tri...'
Znanstvenici su ponovili Teslin eksperiment 1996. godine i otkrili da je signal vjerojatno stigao od mjeseca Io dok je prolazio Jupiterovim magnetskim poljem.
Buran odnos s Morganom
Tesla je 1901. godine nagovorio financijaša J.P. Morgana na ulaganje 150 tisuća američkih dolara u laboratorij u Wardenclyffeu, na sjevernoj obali Long Islanda. Izumitelj je namjeravao raditi na prijenosu signala i električne energije na velikim udaljenostima.
Stanford White, tada vodeći američki arhitekt i Teslin prijatelj, dizajnirao je laboratorij i toranj nešto viši od 56 metara, a bilo ga je moguće vidjeti iz New Havena u američkoj saveznoj državi Connecticutu.
Okno duboko gotovo koliko je toranj bio visok povezivalo je odašiljač s nizom 16 podzemnih, vodoravno položenih čeličnih cijevi, od kojih je svaka bila duga gotovo 91,5 metara.
Prije no što je toranj Wardenclyffe mogao biti dovršen, ponestalo je novca za gradnju. Tesla je molio Morgana za dodatna sredstva, no bio je odbijen.
Nagađa se da je Morgan uskratio daljnje financiranje jer je smatrao kako Teslina ideja bežičnog prijenosa energije vjerojatno neće biti profitabilna. Moguće je i da je htio izbjeći povezivanje s rastućim burzovnim špekuliranjem oko projekata koji su se bavili radijem.
U srpnju 1903., nakon naročito neugodnog razgovora s Morganom tijekom kojeg je ponovno bio odbijen, Tesla je upogonio toranj i odašiljao iz njega munje sve do poslije ponoći. Godinu kasnije u sličnoj situaciji episkopalca Morgana proglasio je muslimanskim fanatikom.
Dug plaćen zrakom smrti
Iako je desetljećima bio dijelom njujorškog visokog društva, Tesla je stare dane proveo u siromaštvu i izolaciji, potucajući se od jednog jeftinog hotela do drugog. Često se radije družio s golubovima nego s ljudima.
Ipak, svake godine održavao je konferencije za novinstvo na svoj rođendan. Kad je napunio 79 godina, objavio je da njegov džepni oscilator može srušiti zgradu Empire State. Godinu kasnije otkrio je tajnu svoje dugovječnosti: istezanje nožnih prstiju.
Laboratorij u Wardenclyffeu s vremenom je predan vlasnicima hotela Waldorf-Astoria za djelomično pokrivanje Teslinih dugova.
U zamjenu za pokrivanje duga, direktori hotela Governor Clinton dobili su drvenu kutiju u kojoj je, prema Teslinim riječima, bio funkcionalan model oružja koje odašilje zraku smrti. Tesla je upozorio osoblje hotela da nikad ne smiju otvoriti kutiju.
Osoblje se toga i pridržavalo, skrivajući kutiju u skladištu. Tek nakon njegove smrti 1943. kutija je bila otvorena. U njoj je bilo tek nekoliko bezopasnih starih elektroničkih komponenti.