Annie Machon provela je tijekom '90-tih godina prošlog stoljeća šest godina radeći za britansku protuobavještajnu službu MI5, u smiraj Hladnog rata i prije terorističkih napada 11. rujna 2001. 

U članku za Next Web navela je kako živimo u društvu u kojem figure iz sjene utječu na to što će postati vijest, a što ne, tko će završiti u zatvoru, pa čak i tko će živjeti a tko umrijeti. Živimo u sustavu u kojem korporacije i vlasti surađuju kako bi preuzele kontrolu nad našim informacijama, komunikacijama, možda i našim budućim digitalnim dušama. 

Stoga ne samo što imamo pravo već i obvezu boriti se za našu privatnost, navela je Machon. Čini se kako to jednostavno ljudsko pravo, ključno za funkcioniranje demokracije, već gubimo, dodala je.

Opisala je kako je, dok je radila za MI5, stalno bio aktivan niz ilegalnih prisluškivanja i dosjea o stotinama tisuća građana, aktivista, novinara i političara. 

Zbog prikrivanja dokaza nevini ljudi poslani su u zatvor za bombaški napad na izraelsko veleposlanstvo u Londonu 1994. Bombaški napadi IRA-e mogli su biti spriječeni, ali je bilo omogućeno da se dogode. MI6 je financirao zavjeru kojoj je cilj bio ubojstvo libijskog vođe, pukovnika Moamera Gadafija, pomoću suradnika Al-Kaide. On je preživio, drugi nisu.

Vijestima se manipulira već dugo

Javnost i brojni političari vjeruju kako obavještajne i sigurnosne agencije odgovaraju njima, ali to tako ne funkcionira u stvarnosti. Često znamo tek ono što oni žele da čujemo, upozorila je Machon. 

Svjedočila je državnoj manipulaciji vijestima, koje su državni dužnosnici u nekim slučajevima sami pisali. Lažne vijesti nisu novost: vijestima države već dulje vrijeme manipuliraju na raznorazne načine.  

Situacija je bila dovoljno loša u analognoj eri. S dolaskom digitalne postala je još gorom. Znajući kako će to biti kraj njene karijere, Machon je postala zviždačica. S partnerom je dala ostavku i počela se skrivati. 

Provela je godine u bijegu. Znala je kako su njene komunikacije i članovi obitelji pod nadzorom, pa se morala autocenzurirati kad bi, primjerice, nazvala majku ili joj poslala e-poštu. Policija je pritiskom nastojala natjerati njihove prijatelje na suradnju. 

Danas je, upozorava, nadzor dio naše svakidašnjice, na internetu i na ulicama. To je put ka svijetu kakav je George Orwell opisao u svom romanu 1984.

Američke i britanske vlasti imaju pristup našim video komunikacijama. Redovno narušavaju naše pravo na privatnost, a prikupljene podatke razmjenjuju.   Slično je i s korporacijama, koje su dobile izvanredan uvid u to tko dijeli informacije i podatke na internetu. 

Tijesno povezivanje korporacija s državom je fašizam, upozorava Machon, uvjerena kako se krećemo u tom smjeru.   Moramo znati tko prati naše informacije, tko ih može uzeti i upotrijebiti protiv nas. Bez prava na privatnost nema prosvjeda, diskusije, ni nas kao građana u punom smislu te riječi. 

Za početak, svi se moramo početi koristiti enkripcijom, softverom otvorenog računalnog koda i drugim alatima za zaštitu privatnosti. Ne učinimo li to, izgubit ćemo demokraciju, upozorila je Machon za Next Web.