Za doprinos Charlesa Darwina znanosti i razumijevanju svijeta (nadamo se) svi znaju. No neki od segmenata njegova masivnog rada manje su poznati te analize tekstova velikog znanstvenika stalno otkrivaju nove i nove dimenzije kojima se bavio. Jedna od njih je i kronobiologija
Kronobiologija, ili bioritmika, dio je biologije koji istražuje – kako stoji u Hrvatskoj enciklopediji – 'mehanizme biološke strukture vremena, a posebno ritmične manifestacije života'.
Naime, stoji u ovoj definiciji, biološki ritmovi različitog perioda, od nekoliko sati do više od stotinu godina, postoje u svih živih bića.
vezane vijesti
Darwin se – uz sve ostalo – bavio baš time, proučavao je biološke ritmove kod biljaka i životinja kako bi otkrio njihovu vrijednost za prilagodbu. Najviše se bavio dnevnim i sezonskim ciklusima, čime je pridonio našem razumijevanju pravila po kojima priroda funkcionira.
Sada se time pozabavila studija objavljena u publikaciji PNAS Nexus, autora Tiaga Gomesa de Andradea i Andrewa Bealea. Oni su proučili Darwinove radove kako bi podijelili sa svijetom fascinaciju slavnog prirodoslovca biološkim ritmovima.
Darwinov rad o 'kretanjima u snu' kod biljaka, koji je objavio 1880. sa sinom Francisom, dobro je poznat. U njemu oni istražuju dnevne cikluse otvaranja i zatvaranja lišća. No na istu temu postoje Darwinovi zapisi koji sežu još u 1838., kad je počeo zapisivati pravilnost u 'kretanju' lišća kad ih se dotakne jer je zaključio da taj proces mora imati veze i s dnevnim ritmom.
I kasnije tijekom karijere vodio je bilješke o sezonskim i dnevnim biološkim ritmovima, recimo pratio je dnevno i noćno ponašanje životinja, sezonske migracije, ciklične promjene vezane uz reprodukciju, hibernaciju, pa sve do ritma plime i oseke. Utvrdio je nasljednost i prilagodljivost mnogih od tih ciklusa, od uvijek istog vremena u kojem se događa sezona parenja do ispuštanja mirisa nekih biljaka zbog privlačenja noćnih oprašivača. Sve to, kažu autori studije, pokazuje da je Darwin bio iznimno zainteresiran za polje koje danas nazivamo kronobiologijom.
Nije, naravno, Darwin bio prvi koji se bavio ovom znanstvenom granom. Prvi je dnevne ritmove još u 18. stoljeću proučavao francuski znanstvenik Jean-Jacques d'Ortous de Mairan, a švedski botaničar i prirodoslovac Carl von Linné 1751. kreirao je 'cvjetni sat' koristeći određene vrste.
Napravio je, naime, neku vrstu rasporeda po kojem se različiti cvjetovi otvaraju u točno određeno vrijeme. No tek je 1960. na simpoziju u laboratoriju Cold Spring Harbor kronobiologija imenovana kao nova znanstvena grana i utvrđeni su njezini temelji.
