Problemi s ispitom iz hrvatskog jezika na ovogodišnjoj državnoj maturi otvorili su Pandorinu kutiju hrvatskog obrazovnog sustava i jasno pokazali da u njemu, ali i u našem društvu uopće, ima mnogo slabosti i nelogičnosti koje bi nova vlast trebala što prije riješiti ako želi razviti strategiju razvoja hrvatske znanosti, privrede i gospodarstva
Resorni ministar Željko Jovanović najavio je da će ići u ozbiljne izmjene kako zakona, tako i sustava, radi čega će uskoro otvoriti javnu raspravu.
Jedan od problema koji su posebno spominjani jest činjenica da u Hrvatskoj i gimnazijalci i učenici strukovnih škola polažu istu maturu, što nije uobičajeno u drugim europskim zemljama. Drugi problem, neodvojiv od prvoga, jest taj da je matura postala zamjena za prijemne ispite.
Trebaju li nam odvojene mature i dodatni programi obrazovanja ili je postojeći model dobar, pokušali smo saznati od dvojice stručnjaka - dr. sc. Petra Bezinovića, bivšeg ravnatelja Centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) iz Instituta za društvena istraživanja, i Ivana Šutala, ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje.
Oni se obojica slažu da bi trebale postojati različite provjere stečenog znanja za strukovnjake i gimnazijalce jer su se obrazovali prema različitim programima. Međutim, njihova rješenja za to, kao i za daljnje napredovanje srednjoškolaca, razlikuju se.
Bezinović: Instrukcije i štrebanje nisu rješenje
Dr. Bezinović ističe da svrha mature ne bi smjela biti isključivo upis u visoko obrazovanje, već prije svega provjera jesu li učenici stekli znanja u skladu s programima svojih škola. 'Učenicima strukovnih škola trebalo bi omogućiti da se lako upisuju na više škole, pa i na sveučilišta u svojoj obrazovnoj vertikali', kaže Bezinović. No on smatra da bi oni koji žele studirati izvan svoje struke trebali polagati dodatne klasifikacijske ispite u skladu sa zahtjevima fakulteta.
Prema Bezinoviću, Hrvatska bi u ovom kontekstu možda mogla usvojiti model sličan slovenskom ili francuskom. 'Slovenija je pri uvođenju državne mature odmah razlučila gimnazijsku od strukovne. Strukovna omogućuje upise na više i visoke škole u vertikali, dok se za upis na sveučilišne studije strukovnjaci moraju posebno pripremati u sklopu tzv. jednogodišnjih maturitetnih tečajeva. Ozbiljna priprema za visokoškolski studij ne može se osigurati brzinskim štrebanjem, instrukcijama i lošim pripremama za polaganje ispita, kako se to kod nas čini', ističe Bezinović.
Šutalo: Sustav ne treba mijenjati
No Šutalo smatra da postojeći hrvatski model ne bi trebalo mijenjati: 'Strukovnjaci već imaju svoj strukovni ispit koji se zove izrada i obrana završnog rada. Ako žele nastaviti obrazovanje, moraju ispuniti kriterije koje fakulteti postavljaju kroz državnu maturu. Ako neki učenik položi strukovni ispit, a potom i predmete državne mature koje traže određeni fakulteti, u čemu je problem?'
Prema Šutalu, postojeći je sustav otvoren za strukovnjake jednako kao i za gimnazijalce. 'Slovenski sustav, koji ne dozvoljava strukovnjacima upis na visoka učilišta (izvan vertikale) bez završetka još jedne, pete godine, doveo je do smanjenja zanimanja za strukovne programe i znatno osiromašio srednji strukovni potencijal. To ne može biti dobar primjer', objasnio je Šutalo koji smatra da Hrvatska ima premalo stanovnika, a time i učenika i studenata da bi uvodila ograničenja za njihovo napredovanje. 'Pogotovo ne bi bilo dobro ograničavati strukovnjake jer bi se time smanjio odziv na upise u strukovne programe, što bi dovelo do daljnje redukcije stručnog kadra nužnog za razvoj proizvodnih gospodarskih grana', rekao je.
Studira se jer se nema što drugo raditi
I Bezinović i Šutalo slažu se da je loša ponuda na tržištu rada jedan od razloga zbog kojeg se veliki broj strukovnjaka odlučuje na nastavak školovanja. No Bezinović smatra da na to utječe i činjenica da je kod nas previše lako upisati fakultete. 'U Hrvatskoj se praktički svi koji to žele mogu upisati na neki studij, i to bez plaćanja. Kod nas, naime, što je pomalo apsurdno, postoji veći broj upisnih mjesta, oko 40.000, nego što ima svih maturanata u generaciji - oko 32.000. Time postaje upitna kvaliteta i uspješnost studiranja. Sadašnji rezultati mature pokazuju da su strukovnjaci značajno lošiji, što je logično jer su ispiti prilagođeni gimnazijskim programima. Standardizirano provjeravanje strukovnih kompetencija omogućilo bi jasnije uvide u kvalitetu tog obrazovanja i njegovo unapređenje. Mi trebamo kvalitetniju radnu snagu, a neki fakulteti upisuju učenike čak i bez mature. Osim toga, strukovnjaci se vrlo često ne upisuju na fakultete u svojoj struci, nego na nekakve menadžmente, marketinge, ekonomije, često odustaju, a nitko ne prati kakva je njihova uspješnost. Ja se zalažem za kvalitetnije obrazovanje, a analize pokazuju da su nam ispiti nekvalitetni - 20 posto riješenosti dovoljno je za prolaz, a trebalo bi biti najmanje 50 posto. No tada bi bilo masovnog padanja', objasnio je Bezinović
Šutalo pak smatra da se provjera kvalitete srednjoškolskog obrazovanja bolje može obaviti nacionalnim ispitima koje provodi NCVVO nego uvođenjem strukovne mature koja ionako pokriva samo neke predmete.
