Nešto slično i jednako nepošteno kod nas je uvedeno prije nekoliko godina, a radi se o naknadi koju plaća svaki korisnik pri kupnji nekog medija na koji se može ili ne mora zapisati glazba – poput CD-a, DVD-a, memorijske kartice ili tvrdog diska. Taj porez je uspio proći u više zemalja osim u Hrvatskoj, pa su izdavači postali još pohlepniji.

Izračunali su, na neki svoj način, da oni gube milijarde dolara na ilegalnom dijeljenju glazbe internetom te zahtijevaju da ih se obešteti putem poreza. Glazbena industrija je zamislila da bi vlade trebale podići porezno opterećenje svojih građana i njima dati taj novac. Kada već oni gube novac zbog svoje nemogućnosti prilagodbe tržištu, ništa ne sprečava i sve ostale koji misle da gube novac zbog nesnalaženja na tržištu da traže isto od svojih vlada.

Umjesto takvih nerazumnih inicijativa glazbenoj industriji bi bilo pametnije da smisli način kako da bude konkurentnija u odnosu na druge industrije zabave – filmove i videoigre. Ili da možda pokušaju modernizirati način na koji dopiru do svojih korisnika, a koji se nije bitno promijenio otkako se glazba počela zapisivati na medije i prodavati. Možda ne bi bilo loše i da smanje svoje nikad veće apetite i pokušaju se ne zamjeriti svojim kupcima svojom kuknjavom sumnjivih temelja kako oni gube puste milijarde.