Lavoslav (Leopold) Ružička, hrvatski kemičar i nobelovac rođen je na današnji dan 1887. godine u Vukovaru. Nakon očeve smrti s majkom se preselio u Osijek gdje je pohađao klasičnu gimnaziju nakon čega je studirao kemiju na Tehničkom sveučilištu u Karlsruheu
Bio je izniman i marljiv student čemu u prilog govori činjenica da je položio sve predmete u nešto manje od dvije godine te odmah započeo rad za doktorski studij pod mentorstvom glasovitog kemičara i kasnije nobelovca Hermanna Staudingera. Nakon doktorata zaposlio se kao asistent te je zajedno sa svojim mentorom istraživao aktivnu supstancu pireterin.
Piretrin se dobiva ekstrakcijom iz biljke Dalmatinskog buhača, autohtone hrvatske biljke trajnice čiji se cvijet koristi kao sirovina za izradu botaničkog insekticida. 1912. godine zajedno sa svojim mentorom odlazi na “Eidgenössische Technische Hochschule” (ETH, Švicarski federalni institut za tehnologiju), gdje je uz kraće prekide ostao sve do mirovine.
vezane vijesti
U suradnji s industrijom parfema Ružička je istraživao terpen - nezasićene ugljikovodike koje prirodno proizvode biljke i životinje, a izvor su većine mirisa. Kroz svoja je istraživanja došao do zaključka kako su sve supstance ovog tipa sačinjene od istog gradivnog bloka - terpena izoprena, a načine vezivanja izoprenskih molekula u spojeve terpena opisao je biogenetskim izoprenskim pravilom. Korištenjem tog pravila uspio je manipulacijom molekula kolesterola sintetizirati muške spolne hormone andosteron i testosteron.
Za svoj je rad u području polimetilena i viših terpena 1939. podijelio Nobelovu nagradu za kemiju s Adolfom Butenandtom koji se također bavio sintezom spolnih hormona. Za života Ružička je bio veliki ljubitelj umjetnosti, posebice Nizozemskih majstora, a poznato je i kako je održavao ružičnjak s nekoliko stotina vrsta koje je sakupljao na svojim putovanjima.
Kako nije imao nasljednika svoju zbirku umjetnina, oporučno je ostavio muzeju Kunsthaus u Zürichu, a ružičnjak je zajedno s kućom ostavio ETH-u za potrebe izgradnje stanova za profesore i asistente. ETH se također može pohvaliti biokemijskim institutom za čiju izgradnju je Ružička prikupio financije iz privatnog sektora. U svojoj je bogatoj karijeri objavio 582 rada te dobio brojna priznanja i nagrade kao i osam počasnih doktorata (četiri iz znanosti, dva iz medicine i po jedan iz prirodnih znanosti i prava). Danas Švicarska dodjeljuje Ružičkinu nagradu za istaknute radove iz područja kemije, a Hrvatsko kemijsko društvo nagradu Leopold Ružička za hrvatske znanstvenike kemičare do 35 godina.
