Marie Skłodowska-Curie, briljantna fizičarka i kemičarka poljskog podrijetla, ostavila je neizbrisiv trag u povijesti kao prva žena kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada, prva osoba nagrađena dvjema Nobelovim nagradama i zasada jedina osoba s Nobelovim nagradama u dvjema različitim znanostima. Ali to nije sve...

S obzirom na činjenicu da je bila peto dijete dvoje učitelja, znanost i nastava tekli su joj u krvi; otac je bio predavač matematike i fizike, a svoju djecu poučavao je radu na laboratorijskoj opremi i kod kuće. Zbog neimaštine i ograničenosti ženskog obrazovanja u Poljskoj, Marie se u početku obrazovala samostalno i u institucijama u kojima su se predavanja i političke rasprave odvijale tajno, u okrilju noći. Nekoliko godina radila je kao guvernanta kako bi starijoj sestri pomogla financirati školovanje u Francuskoj. Nakon što je sestra diplomirala medicinu, Marie se doselila k njoj i počela školovati na Sorboni, Sveučilištu u Parizu. Veoma brzo stekla je diplome fizike i matematike. Njezina zanesenost učenjem uzrokovala je zaborav jela i spavanja; živjela je na kruhu i čaju. U potrazi za većim istraživačkim laboratorijem, upoznala je Pierrea Curieja, francuskog fizičara, entuzijasta i zaljubljenika u znanost, ubrzo partnera i suradnika.

Znanstveno ju je iznimno zainteresirao rad profesora Henrija Becquerela, koji je pokazao da kemijski element uranij ispušta nevidljive zrake koje mogu proći kroz tvrdu materiju, maglu i fotografski film te uzrokovati da zrak vodi struju. Marie je nastavila njegovo istraživanje i otkrila da aktivnost uranijevih spojeva ne ovisi o temperaturi i kemijskim promjenama uzorka već samo o količini prisutna uranija. Uvela je i novi pojam, radioaktivnost, za opisivanje količine zračenja koja izlazi iz uzorka. Nadalje, zaključila je da zračenje predstavlja dijelove raspadajućih atoma elementa, što je bilo upravo suprotno tadašnjem poimanju atoma kao nepromjenjive i nedjeljive čestice materije.

U kasnijim eksperimentima, u kojima je sudjelovao i njezin muž, izolirala je novi element, nekoliko stotina puta radioaktivniji od uranija, koji je u čast rodne Poljske nazvala polonij. Supružnici Curie tu nisu stali, predvidjeli su postojanje još radioaktivnijeg elementa koji su nazvali radij. Unatoč izazovima, uspjeli su ga izolirati iz industrijskih otpadaka u obliku radijeva klorida. Znanstvena znatiželja imala je svoju cijenu; nesvjesna opasnosti kojoj se izlaže, Marie je mučila fizička iscrpljenost i promjene na koži. Za doprinos istraživanju radijacije, supružnici Curie nagrađeni su Nobelovom nagradom za fiziku 1903. godine. Iste je godine Marie doktorirala. 1906. godine postala je prva žena profesor na Sveučilištu u Parizu. 1911. godine Marie je za otkriće polonija i radija te izolaciju radija dobila Nobelovu nagradu za kemiju.

Iako se najbolje osjećala istražujući ljepote znanosti u laboratoriju, tijekom Prvog svjetskog rata Marie nije oklijevala ni kročiti bojišnicom i pomagati svojim izumom, malim pokretnim jedinicama za dijagnostiku ozljeda pomoću X-zraka. Okarakterizirana kao tiha, dostojanstvena i skromna, svojim neumornim znanstvenim entuzijazmom i doprinosima ostavila je snažan utjecaj na naredne generacije. Tome svjedoči i činjenica da je i njezin najbliži potomak, kći Irène, također dobitnica Nobelove nagrade za kemiju, zajedno sa svojim suprugom Frédéricom Joliot-Curiejem. Od posljedica bavljenja radioaktivnim elementima, Marie je preminula na današnji dan 1934. godine. Rukovanje njezinim znanstvenim člancima s kraja 19. stoljeća i danas se smatra preopasnim bez posebne zaštitne opreme.