U 70. Godini života na današnji dan preminuo je Thomas Henry Huxley, engleski biolog i antropolog čije je ime u udžbenicima i priručnicima neodvojivo od nadimka kojeg je stekao za svoga života, 'Darwinov buldog'.

Iako je većinu svoje mladosti proveo bez stabilnog formalnog obrazovanja to ga nije spriječilo u naumu da svoju intelektualnu fascinaciju na neki način i ostvari, što se vidi u njegovu izvanrednom radu na području komparativne anatomije, paleontologije i biologije. Pored toga, ostavio je dubok utisak u prostorijama u kojima su se odvijale najžustrije rasprave o onodobno gorućim temama poput odnosa između znanosti i religije, porijekla morala i slobodne volje i valjanosti teorije evolucije, zbog čega se i danas stil njegove argumentacije proučava i uzima kao eklatantan primjer 'misaonog laktanja' s pozitivnim posljedicama za cijelu znanstvenu zajednicu.

Jedna od zanimljivijih anegdota prati njegovu službu na brodu Rattlesnake (1846-1850). Mornarici se pridružio da bi otplatio nagomilane dugove, a „spletom okolnosti“ je pomorska ruta Rattlesnakea vrlo pogodovala profesionalnom interesu Huxleya koji je na brodu služio kao kirurški asistent. Rattlesnake je imao zadaću prikupljanja podataka s područja Velikog koraljnog grebena, Sjeverne Australije i Nove Gvineje. Između epizoda popraćenih snažnim psihičkim stresom postupno je nastajao rad koji će se vremenom prometnuti u jedan od temeljnih dokaza za to da su organizmi iz jednog od razreda plaštenjaka daleki predci kralježnjaka. Tijekom putovanja proučavao je strukturu tijela raznih morskih beskralježnjaka, a kod jedne vrste ličinke mješčićnice primijetio je strukturu repnih mišića nalik onoj u punoglavaca, što je u konačnici, uz naravno brojne druge zapise, ono što je Huxleyu osiguralo članstvo u Kraljevskom društvu. Na taj način je stekao ugled i na neki način se znanstveno situirao, što su sve preduvjeti za lakše prenošenje ideja, a Huxleyeve su u razdoblju viktorijanskog puritanizma itekako bile radikalne, samo primjera radi valja navesti agnosticizam i revolucionarnu ideju o porijeklu ptica od malih dinosaura mesojeda.

Za života je prijateljevao s Charlesom Darwinom, rodonačelnikom teorije evolucije po principima prirodnog odabira, a u slučaju čovjeka još i spolnog odabira. Njegovu teoriju čvrsto je podržavao i branio u velikoj raspravi koja je prijetila povlaštenoj poziciji čovjeka u prirodnom svijetu, a koja se temeljila na ideji o njegovu božanskom porijeklu. Premda se s Darwinovom teorijom nije u potpunosti slagao, u njoj je, zbog njezina strogo naturalističkog pristupa, vidio moćnog saveznika u borbi za znanstveno društvo koje bi bilo neovisno o trima stegama starog poretka, aristokraciji, crkvi i politici.

Od tada je poznat kao 'Darwinov buldog', a postoje tvrdnje, poput one njegova sina Leonarda Huxleya (otac Aldousa Huxleya), da je Thomas sam sebi nadjenuo nadimak, a gledajući njegov život, postaje jasno i zašto. Bio je buldog u svakom smislu, nije grizao samo za Darwina, grizao je gdje stigne i što stigne, a sve ono ugrizeno nastavilo bi, unatoč ožiljcima, postojati nekom novom snagom i otpornošću.