Zamislite da u mozgu nosite žličicu plastike – zvuči zastrašujuće, zar ne? No, upravo to sugerira novo istraživanje koje pokazuje da se mikroplastika može akumulirati u mozgu, što je izazvalo uzbunu među znanstvenicima.

U komentaru objavljenom u utorak u časopisu Brain Medicine, znanstvenici iz SAD-a i Kanade istaknuli su hitnu potrebu za daljnjim istraživanjem utjecaja mikroplastike na ljudsko zdravlje. Iako još ne postoji jasan način za uklanjanje ovih čestica iz tijela, stručnjaci savjetuju kako smanjiti izloženost plastici u svakodnevnom životu.

Mikroplastika je svuda – sada i u mozgu

Mikroplastika se definira kao bilo koji komad plastike manji od 5 milimetara. Proteklih godina znanstvenici su je pronašli na najneočekivanijim mjestima – od oblaka na planinskim vrhovima do ljudskog probavnog sustava, pa čak i testisa.

Međutim, istraživanje Sveučilišta u Novom Meksiku, objavljeno prošlog mjeseca u časopisu Nature Medicine, izazvalo je novu razinu zabrinutosti. Znanstvenici su otkrili mikroplastiku ne samo u mozgovima preminulih ljudi, već i u većim koncentracijama u jetri, bubrezima i drugim organima. Alarmantno je da su razine plastike bile znatno veće kod nedavno preminulih, što sugerira da je izloženost plastici u stalnom porastu.

Posebno zabrinjava činjenica da su osobe s demencijom imale 3 do 5 puta više mikroplastike u mozgu u usporedbi s drugima, što može ukazivati na moguće poveznice između plastike i neurodegenerativnih bolesti. Znanstvenici procjenjuju da mozgovi današnjih ljudi mogu sadržavati ekvivalent cijele plastične žlice ovih sićušnih čestica, piše Gizmodo.

Zdravstveni rizici – plastika možda ugrožava mozak i hormone

Nicholas Fabiano, glavni autor komentara objavljenog u Brain Medicine, ističe da znanstvenici još uvijek ne razumiju puni utjecaj mikroplastike na ljudsko zdravlje, ali postojeća saznanja nisu ohrabrujuća. 'Kao specijalizant psihijatrije, zabrinut sam zbog potencijalnih učinaka mikroplastike na kogniciju i mentalno zdravlje,' izjavio je Fabiano. 'Povezanost između plastike i demencije svakako izaziva uzbunu, iako još ne možemo tvrditi da postoji uzročno-posljedična veza.'

Opasnost ne dolazi samo od same plastike, već i od kemikalija koje se iz nje ispuštaju. Znanstvenici su identificirali preko sto potencijalno štetnih kemikalija koje mogu poremetiti hormonalnu ravnotežu i povećati rizik od neplodnosti, raka te metaboličkih bolesti poput dijabetesa.

Osim toga, laboratorijske studije na životinjama i staničnim kulturama sugeriraju da mikroplastika može izazvati oksidativni stres, upale, oslabljeni imunološki sustav, poremećaj metabolizma te čak imati kancerogeni učinak.

Kako mikroplastika ulazi u mozak – i kako je se riješiti?

Jedno od ključnih pitanja koje ostaje nerazjašnjeno jest kako mikroplastika uopće dospijeva u mozak. Znanstvenici također ne znaju koliko se tijelo učinkovito može osloboditi ovih čestica, iako neka istraživanja sugeriraju da se određene plastične kemikalije mogu izlučiti znojenjem.

Unatoč brojnim nepoznanicama, Fabiano i drugi stručnjaci pozivaju na hitne mjere kako bi se smanjila izloženost mikroplastici.

Kako smanjiti unos mikroplastike?

Dok čekamo daljnja istraživanja, postoje koraci koje svatko može poduzeti kako bi smanjio unos mikroplastike u organizam:

• Zamijenite flaširanu vodu filtriranom vodom iz slavine – studije pokazuju da voda iz plastičnih boca može sadržavati znatne količine mikroplastike.
  
• Izbjegavajte hranu koja sadrži puno mikroplastike – morski plodovi, alkohol i visokoprerađena hrana često sadrže velike količine mikroplastike.
  
• Koristite staklene ili metalne posude za pohranu hrane umjesto plastičnih.
  
• Pazite na čaj u vrećicama – neke vrste čajnih vrećica otpuštaju mikroplastiku u vruću vodu.
  

Iako su potrebna dodatna istraživanja, jedno je sigurno – mikroplastika je postala neizbježan dio našeg okruženja i može imati ozbiljne posljedice po zdravlje. Hoće li vlade i regulatori poduzeti konkretne korake za smanjenje zagađenja plastikom, ostaje za vidjeti.