Hrvatska gradi svoj prvi satelit. Bila bi to velika vijest da nije stara već, eto, dvije godine. Potiho najavljena na osnivačkoj skupštini Jadranske aero-svemirske asocijacije (Adriatic Aerospace Association) 2017., ideja o prvom hrvatskom satelitu polako je nestala s radara, da bi opet oživjela na Adria Space Conference, skupu koji je početkom listopada održan na Institutu Ruđer Bošković. Konferencija je u Zagrebu okupila znanstvenike i istraživače na području svemirskih tehnologija iz Hrvatske, zemalja regije, ali i Izraela, svjetske velesile u izradi malih satelita.

Što se u međuvremenu događalo s idejom o slanju prvog hrvatskog satelita u Zemljinu orbitu, tko je sve uključen u ovu akciju i gdje je zapelo, razgovaramo s dr. sc. Hrvojem Zorcem, članom Upravnog odbora Jadranske aero-svemirske asocijacije, fizičarom i znanstvenim savjetnikom u mirovini, koji je cijeli radni vijek proveo na Institutu Ruđer Bošković.

'Željeli smo izraditi prvi hrvatski satelit, veličine jedne litre, odnosno kubičnog decimetra. To je standardna veličina satelita kakvi se zadnjih desetak godina rutinski izrađuju', objašnjava Zorc. Sve komponente, struktura, komunikacijski modul, računalo, baterije, solarne ćelije, sve se to nalazi u kockici od jedne litre.

'U Hrvatskoj smo prepoznali nekoliko tvrtki koje bi bile u stanju napraviti neke dijelove. Ideja je bila iskoristiti njihov potencijal i pomoću njihovih komponenti izgraditi hrvatski satelit, a tvrtkama prepustiti da kasnije i same komercijaliziraju te komponente.'

Jedna od takvih tvrtki svakako je Geolux jer izrađuje veoma kvalitetne kamere. Tu je i Amphinicy Technologies, a koji se bavi softverskim rješenjima prijenosa podataka sa satelita, i niz drugih partnera kao što su Scam Marine, IJEX, HSTec ili ATIR, Interval, SCAM MARINE te institucije poput Instituta Ruđer Bošković, Fakulteta prometnih znanosti, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, Inovacijskog centra Nikola Tesla ili Algebre.

Prvi hrvatski satelit u nastajanju dobio je ime Perun, podijeljene su i uloge i odgovornosti za pojedine dijelove programa, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja pokušali su potaknuti da izradi nacionalni svemirski program i strategiju. Ministarstvo je čak odredilo osobu koja bi se trebala brinuti za to, međutim sve je manje-više stalo na tome. Nikakva strategija za osvajanje svemira još uvijek nije donesena.

Ruku na srce, Ministarstvo je pojačalo neke programe financiranja svemirskih aktivnosti, poput putovanja na konferencije, od čega su članovi asocijacije imali koristi, priznaje Zorc. No da bi lansirali prvi satelit, nedostaje milijun i pol do dva milijuna kuna. Sakupi li se taj novac, satelit bi se mogao izraditi u relativno kratkom roku. No novca nema na vidiku.

U međuvremenu je pokrenut postupak približavanja Europskoj svemirskoj agenciji, u koji je bilo uključeno i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

'Još smo daleko od toga da postanemo članovi', kaže Zorc. 'To je zapravo dobro, koliko god čudno zvučalo. Naime ako nismo u stanju konzumirati sredstva koja sami ulažemo u ESA-u, onda sve to nema smisla. Mi se prvo tehnološki moramo dovesti do te razine da budemo kompatibilni ili barem komplementarni s drugim zemljama da bismo mogli biti konkurentni i drugima nuditi naše proizvode kao što oni nama nude svoje. To ne ide samo od sebe.'

U svemir nisu stigli, ali se barem nešto događa na Zemlji. U Industrijsko-obrtničkoj školi Sisak pokrenut je Haas tehnološko-obrazovni centar, u kojem će se učiti i o vakuumskim tehnologijama, što je osnova svemirskih, ali i niza drugih tehnologija. Osnovan je i Centar za inovativnu i svemirsku tehnologiju, u kojemu rade na laganom i efikasnom štitu od zračenja što bi se mogao iskoristiti za svemirska istraživanja. U srednjoj strukovnoj školi u Đurđevcu pak imaju jaku grupu koja je na konferenciji izlagala svoj koncept ionskog motora...

Asocijacija okuplja priličan broj članova; ima ih oko 70, privatnih osoba, poduzeća te fakulteta i veleučilišta. Neki su ih u međuvremenu i napustili. Jedan od istaknutih članova je i naš najveći stručnjak za astronautiku Ante Radonić. On je član od samog početka, ali o radu na satelitu nema što prezentirati.

'Godinu dana stojimo na mjestu jer u Hrvatskoj ne možemo pronaći milijun i pol do dva milijuna kuna za izradu i lansiranje satelita. Obraćali smo se i najjačim tvrtkama, ali nam nisu ni odgovorile. Sad razmišljamo o crowdfunding kampanji, pogotovo otkako nam se pridružilo Veleučilište Algebra', otkriva Zorc. 'Oni su vrlo entuzijastični i niz mladih ljudi priključio se radu oko satelita i pokretanju kampanje.'

Nije dovoljno to da satelit kruži oko Zemlje, treba postojati i stanica koja će primati podatke. Ona bi se trebala nalaziti na krovu Algebre, a dvije su riječke tvrtke već počele izrađivati komunikacijsku infrastrukturu za komunikaciju sa satelitima.

'Imamo i izvrsnu potporu radioamatera iz Zagreba koji već dugo prate signale satelita. Naš istaknuti radioamater Željko Ulip dao nam je niz korisnih savjeta i pomoći će u postavljanju stanice', najavljuje Zorc. Softver je dostupan i može se skinuti s interneta, no neke stvari ipak morate sami napraviti ili pak kupiti, poput solarnih ćelija s 30 posto efikasnosti.

'Država bi morala osnovati nacionalnu svemirsku agenciju; neka u njoj budu dvije, tri osobe, ali da se zna da su zadužene za tu problematiku', inzistira Zorc. 'Sad se nemamo kome obratiti.'

Problem je i to što su sve aktivnosti na ledu i svi čekaju sredstva iz Europske unije. To tako ne može ići. Morate ulagati i vlastita sredstva, a sredstva EU-a su dodatna, upozorava Zorc. U suradnji s Institutom Ruđer Bošković prijavili su se prije godinu dana na natječaj Ministarstva znanosti u okviru operativnog programa Konkurentnost i kohezija, a još ne znaju što se događa s njihovim prijedlogom projekta, recenzira li se, je li odobren ili nije, gdje je lista odobrenih projekata itd.

A vlastite satelite već imaju Rumunjska, Bugarska, Češka, Slovačka i Mađarska... Slovenija pak ima svemirsku agenciju već desetak godina, a u Srbiji su ih čak tri: dvije vladine i jedna privatna. Eto, sad i Crna Gora pokazuje zanimanje, dok Hrvatsku i dalje od satelita dijele dva milijuna kuna.

'Nastojimo potaknuti regionalnu suradnju; na konferenciji su bili gosti iz Crne Gore i Izraela, surađujemo sa Slovencima. Oni imaju jaku kameru kojom iz svemira mogu gledati objekte razlučivosti dvadesetak metara. Naša će kamera imati razlučivost od 100 metara, što nije dovoljno da vidite što susjed peče na roštilju, ali je dovoljno dobro da dobijete informacije o moru, stanju klorofila, onečišćenju Jadrana...

Pa zar takve stvari već ne radi europski satelitski program Copernicus?

'Radi. Hrvatska može biti korisnik podataka i ostati na toj razini. I mnogi bi to željeli. Mi pak mislimo da bismo morali postati aktivan član i u radu međunarodne zajednice sudjelovati na razini naše razvijenosti. U ovom trenutku to nije bog zna što, ali ako se krene u tom smjeru, za nekoliko godina mogli bismo imati značajne sudjelovanje', kaže Zorc. 'Alternativa je da dignemo ruke od svega te svi postanemo konobari i sobari koji peru i čiste za gostima na Jadranu. Ili to ili ćemo biti tehnološki kompetitivni drugim europskim zemljama.'