Njezinu pismenu reakciju prenosimo vam u cijelosti:

Članak autora Nenada Jarića Dauenhauera "„ POVIJESNA PREKRETNICA ‐ Došao je trenutak odluke o hr.wikipediji!“, objavljen na tportal.hr dana 18. rujna 2013. god., predstavlja jedan nepotpun, iskrivljen i u konačnosti neistinit prikaz rada administratora koji održavaju hrvatsku Wikipediju. Pri tome se mene – imenom Roberta F. – izdvaja u najuži krug najvećih krivaca za navodno jako loše stanje na hrvatskoj Wikipediji.

Autor N. J. Dauenhauer na temelju razgovora s pokretačima Facebook‐grupe "Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije“, informira javnost o navodnim nepravilnostima u radu administratora Wikipedije na hrvatskome jeziku. Pri tome se autor ne obazire čak ni na argumente koje je lako mogao pronaći u raspravi na linku 'Croatian Wikipedia controversy' koji je ugrađen u samom članku. Bez ikakve kritičke ograde, prenose se stavovi Facebook – nezadovoljnika „da se s projekta uklone suradnici i administratori koji zlorabe položaje i propagiraju ekstremno desnu agendu“.

Pošteno bi bilo barem u naznakama prikazati argumente koji bacaju jedno realnije svjetlo na mene – Robertu F. – i druge administratore koji darujemo mnogo predanog rada, održavajući bez materijalne nagrade hrvatsku Wikipediju – izvor znanja na hrvatskome jeziku koja bilježi u prosjeku 26.000 posjeta na sat.

Na prvom mjestu, posve je difamatorski navod da na hrvatskoj Wikipediji „administratori, uglavnom radikalno desne provenijencije, blokiraju sve pokušaje da se ona učini objektivnijom“. Svrstavanje jedne grupe ljudi u kategoriju gdje spadaju skinheadsi, Ku Klux Klan i neofašističke grupe bi moralo biti potkrijepljeno nekim argumentom. Takvog argumenta, naravno, nema.

Naime, administratori hrvatske Wikipedije ne pokazuju u svojem administratorskom radu i pisanju baš nikakve radikalističke tendencije. Uz to, nisu oni baš nikada sprječavali da se članci na hrvatskoj Wikipediji pišu objektivno: kao što može vidjeti svatko iole dobronamjeran, članci na hr.wiki nisu obilježeni nikakvim (ni lijevim, ni desnim – pristranostima). Članci o prijepornijim temama – onima o Domovinskom ratu, primjerice – napisani su iz onakvog rakursa, iz kojega na te događaje gleda najveći dio govornika hrvatskoga jezika. Međutim ipak su napisani na pristojan način, bez izljeva političke, nacionalne ili bilo koje druge mržnje, te bez korištenja neistina. Ako poneki autor napiše nešto što nije u skladu sa standardima Wikipedije, uz pomoć administratora i drugih suradnika tekst se dotjera u red.

Sugovornici s Facebook‐grupe koji nas napadaju, sami sebe predstavljaju ovako: 'Unutar hr.wiki zajednice već se godinama vode borbe. Na prijelazu iz 2009. na 2010. godinu zajednica se uspjela na nekoliko mjeseci riješiti nesuvislog vodstva, no ubrzo nakon toga stara je garda prljavim metodama opet preuzela kontrolu. To je rezultiralo obeshrabrivanjem brojnih suradnika koji su nakon toga masovno napustili projekt pa je nestala mogućnost da se zajednica popravi iznutra' (doslovni citat iz članka N. J. Dauenhauera). Činjenica je, međutim, da su čitav razlog „borbe“ i „nesuvislosti“ upravo pokretači ove Facebook‐grupe „Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije“, koji su svojim svađalačkim i politički ostrašćenim djelovanjem zaslužili da ih zajednica wikipedijinih suradnika – na jedan posve demokratski način – isključi i da time spriječi štetu cijelom projektu koja je od njih dolazila tada, i koju pokretanjem Facebook‐grupe pokušavaju stvarati i danas.

Od početka 2010. godine, kada su ovi Facebook–nezadovoljnici prestali surađivati u uređivanju hrvatske Wikipedije, ona je porasla sa 75.000 članaka na današnjih preko 141.000 članaka. Čak i usprkos negativnoj medijskoj hajci koju su pokrenuli Pavle Močilac i drugi sugovornoci N. J. Dauenhauera, broj članaka nastavlja svakodnevno rasti. Naravno da rast od približno 1500 članaka mjesečno ne bi bio moguć u uvjetima „masovnog odlaska suradnika“, o kojemu govore Facebook–nezadovoljnici.

Inače nije naodmet spomenuti da tek oni jezici koji imaju svoju Wikipediju mogu danas sa sigurnošću računati na svoju budućnost. Ovo govorim zato što se zagovornici tzv. „srpskohrvatskog“ jezika ne mire ni s postojanjem hrvatske Wikipedije, ni s činjenicom da Hrvati svoj jezik nazivaju – hrvatskim. Bilo kakva mogućnost da se ukine hrvatska Wikipedija (s kojom se danas uvelike spekulira) makar i zbog klevetanja o tobožnjem „ekstremnom desničarstvu“ administratora hrvatske Wikipedije, predstavlja ozbiljnu opasnost. Svatko tko pročita prve tekstove koje će mu internetska tražilica izbaciti na upite „Croatian language“ i „Serbo‐Croatian language“, može zbrojiti dva i dva: hrvatski jezik ima brojne i predane osporavatelje, koji ga žele svesti na „varijantu“ srpskog; varijantu sa statusom kakav primjerice u odnosu na u engleski jezik ima njegova australska inačica.

Roberta F.