Daniel je prosječan 11-godišnji dječak koji vježba džudo, igra nogomet i košarku te pliva. Rođen je bez lijeve ruke, pa stoga od svoje sedme godine nosi protezu koju može otvoriti i zatvoriti poput kandže.

Dosad je svoju umjetnu ruku morao slati na prilagodbu koja je dugo trajala. Za to je vrijeme morao nositi neudobnu 'zamjensku' ruku ili se jednostavno snalaziti bez nje. Postoje proteze s većim mogućnostima, ali skupe su jer ih treba stalno prilagođavati brzorastućem dječaku.

Danielova nova protetska ruka lagana je (teži nešto manje od kilograma), jednostavno se nosi - kao da je riječ o rukavici - a stvorena je pomoću tehnologije koja može ponuditi personaliziranu prilagodbu i gotov proizvod u roku od nekoliko sati, kažu u Intelu.

Osim toga, proizvodni proces puno je djelotvorniji. Nema potrebe za sastavljanjem šesnaest dijelova koji čine Danielovu protetsku ruku – pomoću 3D printanja za samo nekoliko sati dobiva se potpuno gotov proizvod koji savršeno pristaje korisniku.

Kako bi pogodili veličinu i napravili ruku koja će Danielu pristajati, u 3D Systemsu su prvo morali skenirati obje njegove ruke. Trebalo je to ponoviti nekoliko puta kako bi isprintali odgovarajuću 3D protezu, no koristeći SLS printer s Intelovim procesorima dobili su model kojeg je moguće za osam sati isprintati u komadu za 400 dolara (cijena uključuje i ugrađenu opremu), što je djelić cijene skuplje opreme.

Kako bi prikupio 18 tisuća dolara za početne troškove kad je Daniel trebao dobiti prvu protezu, njegov otac Alistair pokrenuo je kampanju Give Daniel A Hand trčeći polumaraton. Troškovi su se množili kako je Daniel rastao.

U 3D Systemsu kažu kako će 3D-printane proteze moći oblikom biti prilagođene korisniku, pa je moguće prilagoditi ih posebnoj namjeni - recimo, držanju čekića, trzalice za gitaru ili violinskog gudala (pa i kao alat za tetovažu) - te ih mijenjati prema potrebi.

Više:IQ