Kuća pretpostavlja ljudski životni ciklus pa je predviđen širok spektar njezine iskoristivosti - od prostora za samce, mladoga bračnoga para bez djece, bračnoga para s djecom, staraca i nakon toga opet mogućnost prilagodbe nekom od prethodnih životnih razdoblja.

Kako bi to bilo moguće, zamišljena je modularno. Uz obvezni dio, koji sadrži sustave ključne za funkcioniranje kuće i upravljanje njome, vlasnici mogu, prema svojim potrebama i željama, nadograđivati nove dijelove te ih međusobno odvajati vodoravnim i okomitim panelima.

Tako mogu, osim onih za svakodnevni život, dodati prostore za rad, odmor, rekreaciju... Poseban modul predviđa prostor za uzgoj hrane. Sve skupa više podsjeća na slaganje lego-kockica, nego na klasičan građevinarski zahvat.

Iako se ostavlja puno toga na odabir, konačno rješenje morat će odobriti arhitekt kako bi provjerio uklapa li se u okoliš i parcelu na kojoj se gradi.

Kuća koju priprema tim od šezdesetak studenata zamišljena je kao pametna kuća koja komunicira s vanjskim svijetom, upija energiju i prenosi je u interijer uz stvaranje ugodne mikroklime.

Drvo kao glavni materijal

Njezin je 'mozak' membrana, slojevita i prilagodljiva, koja opslužuje kuću definirajući njezine granice, omogućava smještaj osnovnih funkcija i integrira instalacije te sadrži glavni nosivi sustav cijele kuće.

Glavnina kuće bit će od drveta, odabranog zbog toga što je prirodni materijal koji je lako obrađivati, oblikovati, transportirati i montirati. Dugotrajno je i izdržljivo, što se može vidjeti po drvenim kućama u Lici i Slavoniji.

Za razliku od, primjerice, čelika, u Hrvatskoj ga imamo u izobilju, a treba ga puno manje za kvalitetnu izolaciju nego betona. Dobro se ponaša u slučaju potresa i požara.

Problem mogu biti kukci i vlaga te grijanje i hlađenje prostora. Za razliku od betonskih, drvene kuće nemaju veliku termalnu masu, pa se lakše rashlade i teže zadržavaju toplinu.

To će biti riješeno posebnim pločama s materijalima koji imaju promjenu agregatnog stanja blizu 22-23 stupnja Celzijusa, a koji bez promjene svoje temperature otpuštaju ili primaju toplinu kako bi prešli u drugo agregatno stanje. Riječ je o razmjerno novoj tehnologiji, razvijenoj u zadnjih desetak godina.

Van s baterijama

Što se vlage tiče, projektirana je tako da su svi glavni nosivi dijelovi stalno na suhom. Eventualno će češće trebati mijenjati fasadne ploče, ako se odaberu one niže kvalitete.

Svakih pet do deset godina trebat će mijenjati i baterije koje će napajati kućne sustave, zato što će im padati efikasnost. No u timu UniZG-a namjeravaju otići i korak dalje.

Kako bi u potpunosti izbacili baterije iz prostora u kojem su ljudi, u budućnosti će osmisliti način kako povezati kuću s električnim automobilom, odnosno akumulatorom u običnom autu. Tako će koristiti kuću za punjenje baterija u automobilu i automobil kao dodatni izvor energije.

Kad smo već kod energije, kuća će je sama proizvoditi koristeći fotonaponske ploče za struju i toplinu te toplinske dizalice. Za natjecanje će koristiti samo zračnu dizalicu topline budući da po propozicijama natjecanja ne smiju na parceli koju koriste ništa bušiti i kopati.

Za stalni postav u studentskom kampusu na Borongaju u planu je toplinska dizalica voda-voda. Mini vjetroelektrane zasad nisu predviđene, ali će ih se moći priključiti.

Pametni sustav i ovčja vuna

Kuća će imati automatizirani sustav koji će, temeljem analiza potrošnje i drugih podataka, vlasnicima javljati kad dođe do kvara i predlagati rješenja za što ravnomjerniju potrošnju energije.

Tako ćete, recimo, moći naložiti sustavu pokretanje stroja za pranje rublja oko podneva, u trenutku kad je potrošnja struje u kući niska, a proizvodnja velika, kako bi se što korisnije utrošio višak stvorene energije. Sve što se ne potroši, ići će u prodaju.

Za izolaciju će koristiti nesvakidašnji materijal - ovčju vunu. Podjednako je dobra kao i mineralna, koja se koristi u klasičnoj gradnji, no znatno je ekološki prihvatljivija i održivija.