Na današnji dan 1926. godine rođen je Donald Glaser, američki fizičar, molekularni biolog i neurobiolog. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku za otkriće komore s mjehurićima koja se koristi za detekciju ionizirajućeg zračenja
Kada je 1946. godine započeo doktorski studij na Kalifornijskom institutu za tehnologiju (Caltech), dobio je od svog mentora, nobelovca Carla Andersona, zadatak mjerenja kozmičkog zračenja. Kozmičke zrake su nabijene čestice velike energije koje kolaju svemirom. One konstantno "bombardiraju" Zemljinu atmosferu pritom stvarajući kišu sekundarnih čestica od kojih neke dolaze do površine.
Ove čestice moguće je detektirati korištenjem maglene komore koja je ispunjena prezasićenom vodenom parom. Čestice ionizirajućeg zračenja ostavljaju trag u obliku gustog niza sitnih kapljica vidljivih golim okom. Analizom putanje i duljine traga moguće je izračunati o kojoj se čestici radi te kakvim je raspadom nastala, što je upravo bio Glaserov zadatak. Šest mjeseci danonoćno je nadzirao rad komore i analizirao podatke te je u roku od tri godine napisao i obranio svoju doktorsku disertaciju.
vezane vijesti
Analizirajući podatke ponekad bi primijetio anomaliju u mjerenju koja nije odgovarala teoriji. Međutim, osjetljivost maglene komore kao mjernog instrumenta bila je premala kako bi se skupilo dovoljno podataka za razjašnjenje anomalije. Inspiriran istražiti moguća poboljšanja osmislio je komoru s mjehurićima koja koristi tekućinu velike gustoće, zagrijanu malo ispod točke vrenja.
Prolaskom čestice ionizirajućeg zračenja kroz tekućinu stvara se trag pare slično kao kod maglene komore. No, veća gustoća medija omogućuje češće i lakše uočljive sudare koji generiraju rijetke raspade. Zbog toga, Glaserova je komora pomogla otkriti nekoliko novih čestica od kojih je najznačajniji kvark. Glaseru je dodijeljena Nobelovu nagradu iz fizike 1960. godine, čime je u dobi od 34 godine postao jedan od najmlađih dobitnika.
Iako je bio profesor fizike na Sveučilištu u Michiganu i kasnije na kalifornijskom Berkeleyju, nedugo nakon dobitka Nobelove nagrade odlučio je promijeniti područje istraživanja. Nadahnut predavanjima Maxa Delbrücka o genetici mikroorganizama odlučio se posvetiti molekularnoj biologiji.
Bavio se istraživanjem DNA i RNA te je kasnije zajedno s kolegama pokrenuo jednu od prvih biotehnoloških tvrtki, Cetus Corp., koja je proizvodila lijekove za liječenje raka. Glaserov nemiran istraživački duh tu nije stao. Bavio se i neurobiologijom, točnije istraživanjem ljudskog vizualnog sustava; njegovim modeliranjem i percepcijom gibanja i dubine.
