Sati provedeni u gledanju televizora ili u igranju računalnih igara ne štete društvenom razvoju djece, pokazalo je novo opsežno istraživanje britanskih stručnjaka
Medical Research Council (MRC), koji je svoju studiju proveo na velikom uzorku od oko 11.000 osnovnoškolaca, tvrdi da je pogrešno povezivati loše ponašanje s gledanjem TV-a. Nova je studija doduše otkrila da postoji mala korelacija između broja sati provedenih pred televizorom i ponašanja, međutim, ona je toliko neznatna da znanstvenici vjeruju kako je vjerojatnije da je pravi uzrok problema stil odgoja roditelja koji djeci dopuštaju da puno gledaju TV.
Unatoč novim rezultatima, stručnjaci preporučuju da se vrijeme pred ekranom ograniči. No ovo se upozorenje temelji na činjenici da povećanje vremena provedenog u gledanju TV-a ili u igranju video igara smanjuje druge važne aktivnosti kao što je primjerice igra s prijateljima ili učenje. Neka ranija, manja istraživanja pokazala su nsažnije korelacije između TV-a, računala i društvenih vještina djece.
Američki udruga pedijatara preporučuje da djeca pred televizorom ne provode više od dva sata dnevno te da to vrijeme uglavnom bude ispunjeno obrazovnim, nenasilnim programom.
Rezultati analize MRC-a, predstavljeni u časopisu Archives of Diseases in Childhood, pokazali su da oko dvije trećine petogodišnjih ispitanika gleda TV između jednog i tri sata na dan, 15 posto ih gleda više od tri sata, a manje od dva posto uopće ne gleda.
Gledanje više od tri sata TV-a dnevno povezano je s malenim porastom problema u ponašanju u dobi od sedam godina. Nakon sedme godine ti dječaci i djevojčice malo lakše upadaju u tučnjave, lažu ili postaju nasilni. Prema studiji vrijeme provedeno pred računalom opće ne utječe na ponašanje. TV i računalo također nisu povezani s drugim problemima poput hiperaktivnosti ili sa socijalizacijom i odnosima s prijateljima.
Voditeljica istraživanja dr. Alison Parkes kaže da ona i njezini suradnici nisu pronašli da bi ekran mogao biti uzrokom bilo kakvih društvenih problema.
'Naš rad pokazuje da samo skraćivanje vremena provedenog pred TV-om ne može poboljšati psihosocijalnu prilagođenost', rekla je i dodala da je važnije dinamiziranje obitelji te osiguravanje kvalitete sadržaja programa koji djeca konzumiraju.
